Belaj (tal. Bellai), naselje i ladanjski dvorac u središnjoj Istri, oko 3 km jugoistočno od Paza (45°16′N; 14°07′E); 12 st. (2021.), općina Cerovlje.

Dvorac se smjestio na brežuljku uz lokalnu cestu od Pazina prema dolini Raše (između Paza i Letaja), na 212 m nadmorske visine. Sagradila ga je obitelj Barbo u drugoj polovici XVI.st., a barokiziran je krajem XVII. i u XVIII. st.

Od 1668. do 1945. u posjedu Aueršperških. Bio je upravno sjedište velike gospoštije Wachsenstein. Središnji rezidencijalni dio sklopa pravokutna je tlocrta, s unutrašnjim dvorištem rastvorenim polukružnim arkadama u prizemlju i na prvom katu. Zidovi galerije na prvom katu donedavno su bili oslikani pejzažima s prikazom dvorca i okolice. U prizemlju je kapela sv. Henrika Kralja, s baroknim mramornim oltarom i slikanom oltarnom palom, dvjema nadgrobnim pločama obitelji Barbo te nadgrobnim pločama plemićkih obitelji iz Kršana, Kožljaka i Paza donesenim u Belaj iz crkve sv. Marije na Čepićkom jezeru nakon zatvaranja samostana 1783. Lijevo i desno od rezidencijalne palače u istoj liniji nižu se gospodarske zgrade (podrumi, konjušnice, štale).

U blizini dvorca ruševine su kaštela Sv. Martin (Schabez ili Possert), pravokutnog tlocrta s četverokutnom ugaonom kulom. Kaštel je sagrađen u XI. st. po nalogu istarskog markgrofa Ulricha, do 1367. u posjedu je akvilejske Crkve te u sklopu Pazinske knežije do 1529., kada dolazi u posjed obitelji Barbo. Obnovljen je u XVI. st., pa teško oštećen tijekom Uskočkog rata 1615.–17. Nedaleko od ruševina nalazi se i crkva sv. Martina

Slike