Novigrad na crtežu iz XVII. st. objavljenom u L'Istria Nobilissima Giuseppea Caprina 1905,, (preuzeto s https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/katalog-predmeta/item/1471/)

Novigradska biskupija

Novigradska biskupija (tal. Diocesi di Cittanova, lat. Dioecesis Aemoniensis seu Emoniensis seu Civitatis Novae), povijesna katolička biskupija, osnovana u VI. st. u Novigradu.

Osim grada Novigrada biskupija je obuhvaćala područje između Dragonje i Mirne te mora. Graničila je s Koparskom, Tršćanskom i Porečkom biskupijom. Nagodbom između Austrije i Venecije iz 1784. i odlukom pape Pija VI. iz 1788. Umag s okolicom (Materada), koji je prije pripadao Tršćanskoj, pripojen je Novigradskoj biskupiji.

Zbog nezdravog, malaričnog podneblja biskupi su većinom stanovali u Bujama gdje su neki i pokopani.

Novigradska biskupija početkom XVII. st. imala je 12 župa. Od većih mjesta tada se ističu Brtonigla, Buje, Grožnjan, Momjan, Oprtalj, Šterna i Završje. Nadžupnik Šterne se brinuo i za Čepić, Gradin, Kuberton, Kućibreg i Topolovac. Kao naselja koja pripadaju ovoj biskupiji još se navode Brda, Karšete, Lovrečica i Triban.

Uz katedralni kaptol u Novigradu imala je i zborne kaptole u Umagu, Bujama, Grožnjanu i Oprtlju.

Biskupske sinode u postridentinskom razdoblju održavane su u Novigradu ili Bujama 1644., 1658., 1674., 1691., 1730. i 1780.

Na njezinom području je djelovao glagoljaški samostan franjevaca trećoredaca (Novigrad).

Biskupija je bila sufragan Akvilejskomu patrijarhatu, a od 1751. Goričkoj nadbiskupiji i u cijelosti se nalazila u granicama mletačke Istre. Ukinuo ju je papa Lav XII. 30.VI.1828. bulom Locum beati Petri i pripojio Tršćanskoj biskupiji odnosno istom bulom uspostavljenoj Tršćansko-koparskoj biskupiji. Biskupija je stvarno ukinuta 23.V.1831. kada je umro njezin zadnji biskup Teodoro Loredano grof Balbi.

Razgraničenjem između Italije i Jugoslavije (1947.) najprije je njezin teritorij bio dodijeljen Pazinskoj apostolskoj administraturi, a konačnim rješenjem državnih i crkvenih granica uključen je u Porečko-pulsku biskupiju (17.X.1977.), koja je bila sufraganska Riječko-senjskoj nadbiskupiji (danas Riječka nadbiskupija).

Poznatiji biskupi su bili: Mauricije (krajem VIII. st.), Giacomo Filippo Tomasini (1641.-55.), Gaspare Negri (1732.-42.), Marino Bozzatini (1742.-54.), Giovanni Domenico Stratico (Ivan Dominik Stratiko) (1776.-84.).

Od 1969. Novigradska biskupija ubrojena je među sjedišta titularnih biskupa Katoličke crkve. Aktualni titularni nadbiskup (archiepiscopus titulo Aemoniensis seu Civitatis novae), od 2018., je José Avelino Bettencourt, apostolski nuncij u Gruziji i Armeniji.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Francesco Babudri, „Ruolo cronologico dei vescovi di Cittanova d’Istria“, Archeografo Triestino, vol. V della III serie, fascicolo 2, XXXIII della raccolta, 1910.; isti, „Ruolo cronologico dei vescovi di Cittanova d’Istria“, Archeografo Triestino, vol. VI della serie, XXXIV della raccolta, 1911.; Giuseppe Cuscito, Cristianesimo antico ad Aquileia e in Istria, Trieste 1977.; Ivan Grah, „Izvještaji novigradskih biskupa Svetoj Stolici (1588-1808). I. dio“, Croatica Christiana periodica, 16, 1985.; isti, „Izvještaji novigradskih biskupa Svetoj Stolici (1588-1808). II. dio“, Croatica Christiana periodica, 17, 1986.; Miljenko Jurković, „Ciborij biskupa Mauricija iz krstionice novigradske katedrale / Ciborio del vescovo Maurizio dal battistero della cattedrale di Cittanova“, Kiparstvo od 4. do 13. stoljeća / Scultura dal IV al XIII secolo, ur. Ivan Matejčić, Poreč 2014.; Stjepan Krasić, Ivan Dominik Stratiko (život i djelo), Split 1991.; Luigi Parentin, Cittanova d’Istria, Trieste 1974.; Jasenka Gudelj, „Il cerimoniale e la storia: le committenze del vescovo Marino Bozzatini (1742-1754) a Cittanova e Buie“, Mens acris in corpore commodo. Festschrift in Honour of the 70th Birthday of Ivan Matejčić, ur. Marijan Bradanović i M. Jurković, Zagreb – Motovun 2021.; Enrico Lucchese, „Gaspare Negri vescovo di Cittanova e Parenzo, un mecenate del Settecento in Istria“, Saggi e memorie di storia dell'arte, vol. 30, 2006.; Giuseppe Trebbi, „Tomasini, Giacomo Filippo“, na https://www.treccani.it/enciclopedia/giacomo-filippo-tomasini_%28Dizionario-Biografico%29/, pristupljeno 18. 8. 2022.; Aemona, na https://www.catholic-hierarchy.org/diocese/d4a41.html, pristupljeno 12. 9. 2022.