Sveti Lovreč (Pazenatički), gradić na Poreštini (45°11′N; 13°45′E; 202 m nadmorske visine); 312 stanovnika (2011.), kraj ceste Pula–Buje; sjedište istoimene općine. Nalazi se na uzvisini, pokraj raskrižja glavne ceste s cestama za Poreč, Vrsar, Barat i Kringu. U okolici dobro uspijevaju masline, vinova loza i žitarice. Stanovnici su se tradicionalno bavili poljodjelstvom, a danas rade u uslužnim djelatnostima i u nekoliko poduzetničkih tvrtki. Naselje ima tipična gradinska obilježja i nastanjeno je od prapovijesti, dok je u rimsko doba cijelo područje bilo sjedište zemljišnih posjeda (zbirka rimskih natpisa u gradskoj loži uz južni zid župne crkve). Već u kasnoj antici počela je rasti aglomeracija obrambenoga značaja, a prvi put se u povijesnim izvorima spominje 1030. U to je doba stekao i samoupravu, tako da je gastalda imenovao biskup, a merigu puk. Mletačkoj se vlasti predao 1271., iako je i dalje održavao dobre odnose s akvilejskim, goričkim i pazinskim feudalcima. Međutim, Venecija je 1304. osnovala zapovjedništvo seoskog područja za cijeli mletački dio Istre na čelu s kapetanom i sa sjedištem u Sv. Lovreču (San Lorenzo del Pasenatico, Paisanatico). Kapetan je bio i podestat, glavna mu je zadaća bila skrb o vojnoj sigurnosti mletačkih posjeda u Istri prema Pazinskoj knežiji. Već 1356. Pazenatički kapetanat podijeljen je u dva dijela, od kojih je jednome sjedište i dalje bilo u Sv. Lovreču, a drugome u Umagu, poslije u Grožnjanu. Zbog depopulacije (ratovi i kuga) u XVI. i XVII. st. mletačka je vlast u više navrata naseljavala izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije. Glavne značajke urbanističkoga izgleda naselja su mletački bedemi, dobro očuvani, s kulama i gradskim vratima, koji su obnovljeni i pojačani 1368., te župna crkva sv. Martina, romanička trobrodna građevina s trima polukružnim apsidama i odvojenim romaničkim zvonikom iz XI. st., koji je dio mletačkih bedema i ima oblik kule. U njoj su ostatci zidnih slika iz XI. st. (niz svetaca u srednjem pojasu sjeverne i južne apside), koji pripadaju skupini najstarijih očuvanih zidnih slika u Istri. Mlađi sloj zidnih slika je iz XVI. st. U crkvi su gotički kip Bogorodice iz XIV. st. i rezbareni poliptih iz XV. st. Pročelje joj je potpuno obnovljeno u XIX. st. Današnja grobljanska crkva sv. Lovre iz predromaničkoga je doba (VIII. st.), ali ima tragove ranokršćanske faze, te jednostavni romanički zvonik. U gradu i okolici ima više starih crkvica (ruševine Sv. Benedikta, VIII. st.; Sv. Dorligo, XI. st.; Sv. Blaž, XV. st).

http://www.sveti-lovrec.hr/