Legović, Eligio, arhitekt (Kaštelir, 20.VI.1949.).

Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1972. te u Veneciji 1982. U razdoblju 1973.-76. i 1982.-93. djeluje u sklopu društva za urbanizam i projektiranje Urbis 72 u Puli i Poreču. U mjeđuvremenu je, 1976.-82., radio u Geoprojektu u Poreču. Vlastiti arhitektonski biro osnovao je 1993.

Značajnija su mu ostvarenja poštanski ured u Livadama (1980.), autobusni kolodvor u Vrsaru (1987.), rekonstrukcija zgrade Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču (1989.), preuređenje i dogradnja osnovne škole u Taru i Svetom Lovreču (1991.), zvonik župne crkve u Vrsaru (1991.), Biskupska palača u Poreču (1992., nagrađen na Salonu arhitekture u Zagrebu 1994.), crkva s pastoralnim središtem u Murinama kraj Umaga (1994.), crkva sa zvonikom u Pješčanoj Uvali (2001.). Među značajnim nerealiziranim radovima su idejni projekt crkve na Velom vrhu u Puli (1995.), škola u Vrsaru (1996.), sportska dvorana i osnovna škola u Bujama (1996.).

Držao je predavanja o arhitekturi na Zagrebačkom salonu, na godišnjim izložbama Društva arhitekata Hrvatske i na Piranskim danima arhitekture.

Legovićev stil se ističe po poštivanju materijala i duhovnih odrednica istarskog ambijenta. Njegova arhitektura uvažava čistoću arhitektonske kompozicije i autentično interpretira postmodernu arhitekturu.