Rašporski ponor (tal. Abisso Bertarelli, Grotta della marna; slov. Žankana/Ženjkanja jama), krški ponor smješten južno od naselja Rašpor, na desnom zavoju ceste Lanišće - Trstenik, na dijelu uzdignutog i prilično zaravnjenoga prostora Ćićarije (45°26'N; 14°05'E; 695 m nadmorske visine).

Nakon prolaska kroz ovalni ukošeni ulaz i terasasto položen stotinu metara dug ulazni kanal silazi se na dubinu od 60 m. Na tome mjestu započinje vertikala duboka 180-200 m. Dalje slijedi strma kosina od vrlo uskih i zavojitih kanala s nizom bočnih odvojaka i suženja.

Ponor su u prvoj polovici 1920-ih počeli istraživati talijanski speleolozi, koji su ga nazvali po talijanskom geografu i speleologu Lugiju Vittoriju Bertarelliju. U jednoj od ekspedicija, 24./25.VIII.1925., poginula su dvojica lokalnih pomagača speleolozima, Karlo i Blaž Božić iz Rašpora. Veća višednevna istraživanja slovenskih i hrvatskih speleologa bila su 1968., 1969. i 1974., kojih su rezultat bili nacrti 1106 metara tlocrtne duljine jame i dubine od 361 m (koja se kasnije pokazala pogrešno izračunatom). U posljednjih 20-ak godina istraživanja Rašporskog ponora, u kojima prednjače članovi speleoloških udruga Spelunka iz Ike i Estavela iz Kastva, intenzivirana su uz pomoć suvremene tehnike tako da je otkriven još niz kanala, meandara i dvorana. Do danas ukupna duljina istraženih dijelova jame je 7556 m, a dosegnuta dubina 391 m.

Slivno područje Rašporskog ponora ima površinu od samo nekoliko desetaka četvornih kilometara na flišnoj podlozi, pa se nakon svakog obilnoga pljuska voda u nj brzo slije. Hidrogeološkim promatranjem poniranja površinskih tokova vode u tom dijelu ćićarijskoga prostora unutar navlačnih struktura ustanovljeno je njihovo pojavljivanje na izvorima u kršu Istre, prema Opatiji, Čepićkom polju i izvoru Sveti Ivan kod Buzeta.

Od 10. do 12.V.2024. bila je organizirana velika akcija čišćenja ponora u kojoj je sudjelovalo 50-ak članova deset hrvatskih speleoloških udruga i podružnica Hrvatske gorske službe spašavanja.

Slike