Perusino, Carlo, fašistički aktivist, političar (Poreč, 8.IV.1903. - Udine, 1983.).

Potječe iz obitelji poznatih lokalnih vinara, otac Nicolò trgovac, majka Clara rođ. Barbieri. U Trstu je diplomirao ekonomiju i trgovinu.

Politički aktivan već tijekom studija, pristupio je u rujnu 1919. fašističkom pokretu (iz kojega je 1921. nastala Nacionalna fašistička stranka, Partito Nazionale Fascista, PNF). U Trstu je početkom 1920-ih bio zapovjednik fašističkog odreda Giovinezza (tzv. skvadristi) i tajnikom podružnice studentske fašističke organizacije (Gruppi Univeristari Fascisti, GUF). Početkom 1930-ih postavljen je za glavnog tajnika (federale) PNF-a za tršćansku pokrajinu, gorljivi je fašist zapamćen po programu prisilnog odnarođivanja Slovenaca i Hrvata, tzv. etničkoj bonifikaciji ili nacionalnoj melioraciji. Godine 1934. postao je i članom Nacionalne direkcije PNF-a, a 1936. odlazi kao dragovoljac u Etiopiju.

Fašistička ga je vlast u rujnu 1936. imenovala povjerenikom (Regio commissario) državne tvrtke Magazzini generali koja je upravljala lučkim skladištima u Trstu. S te je pozicije 1938. utjecao da se u Trstu podigne velebno zadnje Casa del Lavoratore Portuale. Godine 1939. postaje član talijanskog parlamenta (Camera dei deputati), koji je tada bio promijenio naziv u Camera dei Fasci e delle Corporazioni (do pada fašizma 1943.). Povjerenikom tvrtke Magazzini generali bio je do kolovoza 1940. kada je imenovan njezinim predsjednikom. Premijer Benito Mussolini ga je 1942. imenovao za predstavnika (consigliere) industrijskih radnika u tzv. Korporaciji građevinarstva (Corporazione delle costruzioni edili), jednoj od 22 u tzv. korporativnom, staleškom ustroju fašističke Italije.

Nakon Drugog svjetskog rata živio je i djelovao u Castelfrancu Venetu, Ragusi i Rimu te od 1973. u Udinama.

Napisao je studiju Aspetti e prospettive dei traffici di transito di Trieste (1939.).