Cociancich (Canziani), Pietro (nadimak Il Triestino), španjolski dragovoljac, anarhist (Umag, 7.III.1884. - Castelfranco Emilia, 17.VII.1944.).

Otac mu je bio Antonio Cociancich, a majka Maria rođena Vouk (ili Vuch), a obiteljsko mu je prezime promijenjeno (talijanizirano) fašističkim dekretom 1927. u Canziani. Po zanimanju je bio tesar, kao mladić radio je u brodogradilištu San Rocco u Miljama i već tada se po političkom opredjeljenju isticao kao anarhist. U Prvom svjetskom ratu služio je vojsku u austrougarskoj mornarici. U rujnu 1925. fašistička policija pretresla mu je stan u Trstu i optužila ga zbog posjedovanja jednog upaljača za granate. Bezuspješno se pokušao zaposliti u Đenovi i Onegliji, pa je 1928. otišao u Rijeku, gdje je bio uhićen i optužen za krivotvorenje novca. Vratio se u Trst gdje je radio u tvrtki Schulz. U jednom policijskom izvještaju iz 1928. okvalificiran je kao "najaktivniji tršćanski anarhist".

Godine 1929. otpušten je zbog pomanjkanja posla, a u travnju 1930., još uvijek nezaposlen, uspio je tajno, jer nije imao putovnicu, emigrirati u Francusku, u Marseille, gdje se i zaposlio. Uhićen je 14.I.1932. zbog podmetanja i eksplozije bombe na ulazu u Talijanski dom u Aubagneu, koji je bio sjedište lokalne fašističke organizacije. Tijekom procesa, za koji je talijanska vlast preko svog generalnog konzula u Marseilleu bezuspješno tražila da se održi iza zatvorenih vrata, isticao je da je podmetanje bombe, koju je sam izradio i aktivirao kad se uvjerio da u zgradi nema nikoga, bilo upozorenje i akt protesta protiv diktatorskih i kriminalnih metoda fašističke vlade u Italiji (isto je tvrdio i njegov sudrug u tom atentatu, republikanac Dante Fornasari, te svjedoci obrane). Sud Aix-en-Provencea osudio ga je krajem siječnja 1933. na pet godina robije i pet godina zabrane boravka u Francuskoj.

Iz zatvora u Nîmesu otpušten je 17.I.1937., a dva dana potom prešao je francusko-španjolsku granicu i otišao u Barcelonu, utvrdu španjolskih anarhista. Stupio je u internacionalne brigade republikanske Španjolske te je uključen u anarhističku kolonu "Tierra y Libertad" kao pripadnik stražarske službe na brodu Francisco. Iz Španjolske se u veljači 1939. vratio u Francusku, ali je odmah interniran. Uspio je pomoću nekolicine drugova pobjeći iz koncentracijskog logora i stići u Bruxelles, izbjegavši tako izručenje talijanskoj policiji. U Belgiji je u siječnju 1940. osuđen zbog krivotvorenja putovnice i ilegalnog boravka.

Nakon njemačke invazije na Belgiju iz zatvora je pod stražom prepraćen krajem ožujka 1941. u Italiju te je u svibnju iste godine u Trstu osuđen na tri godine konfinacije. Interniran je na otoku Ventotene, a 1942. prebačen u zatvor u Castelfrancu Emiliji. Poginuo je u zatvoru tijekom avionskog bombardiranja.