Pitacco, Giorgio, političar (Piran, 25.IV.1866. - Trst , 25.VIII.1945.).

Od mladosti je, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, gorljivi talijanski iredentist. Diplomirao je pravo 1890. u Grazu, a u Trstu obavljao niz važnih dužnosti u općinskoj administraciji. Bio je glavni tajnik pa potpredsjednik iredentističke udruge Lega nazionale (1892.-1912.), a 1905. izabran je u Trstu za člana bečkog parlamenta u dvogodišnjem mandatu. Ponovo je u parlament biran 1909. i 1911. te u njemu ostaje do 1914. ističući se zagovaranjem talijanstva Trsta i Julijske Venecije.

Bio je suosnivač udruženja talijanskih iredentista Associazione fra gli italiani irredenti, a 1915. bježi u Italiju gdje sudjeluje u intervencionističkom pokretu, zalažući se za ulazak Italije u Prvi svjetski rat. Kao dragovoljac u ratu se uglavnom bavio političkom propagandom, pa mu je u tom duhu 1917. u Rimu tiskan rad Il travaglio dell'italianità di Trieste.

Izabran je 1922. za prvog fašističkog gradonačelnika (sindaco) Trsta (do 1926.), a kao zaslužni patriot imenovan je 1923. za senatora Kraljevine Italije. Za tršćanskog gradonačelnika (podestà) je biran i u mandatu 1928.-1933. Tijekom njegova načelnikovanja Trst je moderniziran, izgrađeni su novi vodovod i kanalizacija, nove gradske četvrti, uređen je brežuljak sv. Justa, gradski lungomare... Imenovan je 1938. državnim ministrom (ministro di Stato).

Svoja sjećanja iz vremena borbe za talijanstvo Julijske Venecije objavio je u brošuri La passione adriatica nei ricordi di un irredento (Bologna 1928., 1934.).

Odlikovan je s više stupnjeva Reda Talijanske krune i Reda sv. Mauricija i Lazara.