Novigrad, pogled iz zraka, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Neven Lazarević), 2011.

Novigrad

Nȍvigrad (tradicionalno čak. Citanȏva, tal. Cittanova), grad, luka i turističko središte na zapadnoj obali Istre (45°19′N; 13°33′E; 2 m nadmorske visine); 2.622 stanovnika (2011.), sjedište istoimene samouprave (grada), 15 km jugozapadno od Buja.

Smješten je na vapnenačkom poluotoku koji sa sjevera zatvara zaljev na ušću rijeke Mirne. Novigradska je luka u sjevernom dijelu grada, dobro zaštićena položajem i lukobranom, važna zbog turističkog prometa (marina izgrađena 1983.).

S polutoka, gdje je najstarija jezgra naselja na položaju prikladnom za obranu, proširio se prema zapadu i sjeveru, osobito potkraj XX. st., obuhvativši naselja Antenal, Celega, Fakinija, Karpinjan, Kršin, Mareda, Paulija, Rozelija, i dr.

Glavna gospodarska grana su turizam i prateće tercijarne djelatnosti, a poljodjelstvo i ribarstvo sporedne. Obalnom županijskom cestom povezan je s Porečom i Umagom, a prema unutrašnjosti s Brtoniglom i Bujama. Područje je bilo nastanjeno u prapovijesti, a iz ant. doba potječu ostatci mnogih ladanjskih vila. Na poluotoku se vjerojatno nalazila jedna takva rimska vila, oko koje se zbog položaja pogodnog za obranu u kasnoj antici razvio kastrum, naselje koje je od IV. do VII. st. s vremenom poprimalo gradski karakter. Prvi se put spominje 599. u pismu pape Grgura I. ravenskomu nadbiskupu Marinijanu, zatim ga u VII. st. spominje Anonim Ravenjanin kao Neapolis, a poč. IX. st. u listini Rižanske skupštine naveden je kao Civitas Nova. Nije jasno zašto se u XII. st. navodi kao Emona, Emonia.

U VI. st. utemeljena je Novigradska biskupija, koja je postojala do 1828., kad je ukinuta, a 1831., nakon smrti posljednjeg biskupa Teodora Loredana Balbija, pripojena je Tršćansko-koparskoj. Naselje je imalo naslov grada, u kojem je biskup bio najjači feudalac, s posjedima i u drugim dijelovima Istre, ali akvilejski su patrijarsi imali vrhovnu svjetovnu vlast. Godine 1149. i ponovno, poslije pokušaja osamostaljenja, 1270. morao je prisegnuti na vjernost Mletačkoj Republici. Nodine je često trpio nedaće zbog gusarskih napada na zapadnoj obalu Istre u X. st., zbog kuge u razdoblju XIII.–XVII. st., ratova u XVI.st., malarije u XIX. st.

Turizam se u gradu počeo razvijati krajem XIX. st., a 1970-ih poprima značajke suvremene gospodarske djelatnosti. Danas ima više hotela, kampova i mnogobrojne apartmane. Marina Novigrad (dubina mora do 2,2 m) ima 86 vezova u moru i 40 mjesta na kopnu, za plovila dužine 6–12 m.

Očuvani su dijelovi srednjovjekovnih zidina, nekoliko palača (Palača Rigo, XV.–XVIII. st), te više crkava. Župna (prije stolna) crkva sv. Pelagija više je puta obnavljana. Izgrađena je u karolinško doba, na prijelazu iz VIII. u IX. st., na mjestu ranokršćanske. Osim kripte, sačuvano je i dosta elemenata predromaničkog liturgijskog kamenog namještaja te ciborija krstionice (Mauricijev ciborij), što se čuva u Muzeju Lapidarium. U XII. st. crkva je dobila romaničke značajke oblikovanja volumena, a danas ima barokno-klasicistički izgled. U crkvi je nekoliko baroknih oltara, kipova i oltarnih slika. Uz crkvu je bila i osmerokutna krstionica. Na groblju je crkva sv. Agate (XI. st).

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Luigi Parentin, Cittanova d’Istria, Trieste 1974.; Branko Marušić, "Il castello Neapolis-Novas alla luce delle fonti archeologiche", Atti CRS, 1988.–89., 19; Miljenko Jurković, Novigrad istarski između 7. i 12. stoljeća, Split 1996; Novigrad-Cittanova 599–1999, Zbornik radova s Međunarodnog znanstvenog skupa, Novigrad–Cittanova 2002.

Slučajna natuknica

Rijeka