Ćiković, Ljudovit (Ludvik), svećenik, prosvjetni djelatnik (Jurdani, općina Matulji, 3.VII.1871. – Gorica, 21.VIII.1936.).

Rođen je u seljačkoj obitelji Franca i Marije rođ. Šepić.

Studirao je bogosloviju u Gorici (1891.-94.), a zaređen je 15.VII.1894. kao svećenik Tršćansko-koparske biskupije. Kratko je u Trstu radio u nižem sjemeništu, potom je 1895.-96. služio kao kapelan u Lovranu i 1896.-97. u Opatiji. U listopadu 1897. otišao je u Beč na Augustineum, gdje je 1899. postigao rigoroze iz biblistike i dogmatske teologije, a 1900. doktorirao.

Od povratka u Trst 1899. bio je tajnik biskupijske kancelarije, 1903. imenovan je braniteljem pri tamošnjem crkvenom sudu, kojem je 1902.-06. bio tajnikom, a 1911.-19. članom. Također je od 1902. do 1919. bio kateheta na tršćanskoj državnoj gimnaziji. Potom odlazi u Idriju, gdje je 1920.-25. bio ravnatelj i kateheta slovenske gimnazije. Umirovljen je nakon što je talijanska fašistička vlast u Idriji ukinula škole na slovenskom jeziku, a nastavio je raditi kao profesor latinskog jezika u nižem sjemeništu u Gorici (1926.-34.).

Bio je Hrvat, ali je odlično govorio slovenski, a bio je i vrstan poznavalac latinskog jezika. Bavio se pitanjima okultnih i graničnih znanosti i o tome napisao raspravu „De hypnotismo et spiritismo“, koja je u nastavcima objavljena 1903. i 1904. u tršćansko-koparskom biskupijskom listu Curia Episcopalis Dioecesium Tergestinae et Justinopolitanae. Dokumentacija i rukopisna ostavština nalaze mu se u biskupijskim arhivima u Gorici, Rijeci i Trstu.