Grbec, Marij Danijel (Mario Daniele), društvenopolitički i sindikalni djelatnik, poljoprivredni stručnjak (Grožnjan, 16.IV.1901. – Trst, 5.XII.1986.).

Otac mu je bio Danijel, iz Štanjela na Krasu, majka Marija rođ. Košir.

Marij se rodio u Grožnjanu, gdje je otac bio zaposlen na izgradnji Parenzane. Četiri godine kasnije obitelj se seli u Trst, gdje se otac posvetio poljoprivredi zakupivši imanje benediktinskog samostana u tadašnjem predgrađu Škorklja (Scorcola). Marij je pohađao školu Družbe sv. Ćirila i Metoda u tršćanskoj četvrti Sv. Jakov i u Ulici Acquedotto.

Nakon Prvog svjetskog rata radio je u nekoliko tvrtki te odslužio vojni rok u Gorici. Slovenski opredijeljen, bio je u mladosti u Trstu među osnivačima kulturnog društva Omladina i njegov tajnik. Od druge polovice 1920-ih radio je s ocem na imanju, gdje je stekao poljoprivredna znanja, ali i upoznao život i teškoće lokalnih seljaka koji su k njegovom ocu dolazili po savjete. Pomagao im je pišući predstavke, molbe i žalbe. Njegovu aktivnost primijetila je i fašistička vlast te mu je ponudila da vodi njezin lokalni sindikat poljoprivrednika, ali je to odbio.

U Drugom svjetskom ratu povezao se s Osvobodilnom frontom, a njemačka vojna uprava mobilizirala ga je u TODT (civilno-vojnu organizaciju za građevinske radove) te je poslan na prinudni rad u slovensku Jelovicu, otkud je uspio pobjeći.

Nakon rata Primorski narodnooslobodilački odbor povjerio mu je organiziranje seljaštva na tom području. Tako je, na općem saboru u Izoli 1946., bio imenovan tajnikom sindikalne organizacije poljoprivrednika u Ujedinjenim sindikatima (Enotni sindikati) za Slovensko primorje i Trst. Bio je i utemeljitelj te tajnik tršćanskog Saveza malih zemljoposjednika (Zveza malih posestnikov), a kad se ta organizacija priključila u tamošnji Seljački savez (Kmečka zveza) postao je i njezinim tajnikom. Također je bio među osnivačima Seljačke (Kmetijske) zadruge u Trstu, u čijem je upravnom odboru bio niz godina. Na lokalnim izborima 1956. u Nabrežinama, gdje je živio, premoćnom je većinom izabran u vijeće Tršćanske provincije, a bio je potom i dugogodišnji nabrežinski općinski vijećnik.

Za svoje je djelovanje u poljoprivredničkim organizacijama dobio brojna priznanja.

Sa suprugom Zorom imao je sinove Ervina i Claudija. Pokopan je na nabrežinskom groblju.