Battelli, Ettore (iz milja Nino, partizansko ime Cesco), antifašist, novinar, urednik, politički djelatnik (Bassano del Grappa, 1.V.1923. – Kopar, 26.VI.1982.).

Otac Stanislao (iz milja Lao), rodom iz Rima, bio je državni službenik, a majka Natalia, rođ. Carnesecchi, učiteljica. Obitelj se, zbog očevog posla u državnoj službi, često selila pa je tako stigla i u Pulu, gdje je bio postavljen za ravnatelja ispostave Državnog zavoda za osiguranje od nesreća na radu (Istituto nazionale per l'assicurazione contro gli infortuni sul lavoro, INAIL). U Puli je Ettore 1942. završio klasičnu gimnaziju te je iste godine počeo studirati pravo na Sveučilištu u Trstu.

Nakon kapitulacije Italije 1943. kratko je radio u pulskom brodogradilištu Scoglio Olivi, gdje je prigrlio ideje antifašizma i radničkog pokreta. Bio je aktivan u lokalnoj ilegalnoj omladinskoj antifašističkoj organizaciji te je ujesen 1944. bio i u uredništvu pulskog lista La Nuova gioventù, koji je pokrenuo tamošnji komitet Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Iz Pule se, izbjegavajući uhićenje, iste godine sklonio u okolicu Rovinja i priključio partizanskom pokretu. Otud je, kao iskusni skojevac, poslan na politički rad u Rijeku, gdje je uhićen i osuđen na smrt. Kraj Drugog svjetskog rata i oslobađanje dočekao je u tršćanskim zatvorima.

U poraću se u Puli nastavio baviti političkim aktivizmom i novinarstvom. U studenom 1945. izabran je za jednog od sekretara pulskog izvršnog odbora Slavensko-talijanske antifašističke unije za Julijsku krajinu i Trst (Slovansko-italijanska antifašistična unija za Julijsko krajino in Trst – Unione antifascista italo-slava per la regione Giulia e Trieste, STAU – UAIS) i bio suradnikom njezina glasila na talijanskom jeziku Il Nostro giornale. Ubrzo odlazi u Rijeku, u list Talijanske unije La Voce del popolo. Također je na riječkom radiju bio odgovorni urednik talijanskog programa. Potom je tri godine, od 1947. do 1950., radio kao urednik talijanskog programa na Radio Beogradu. Taj je program potkraj 1940-ih iz Beograda bio premješten u Kopar, kamo se preselio i Battelli.

U Kopru od 1950. djeluje na godinu dana ranije osnovanom radiju jugoslavenske zone Trsta (Radio jugoslovanske cone Trsta – Radio Trieste zona Jugoslava, prethodnik Radija Koper-Capodistria), na kojem vodi odjel za vanjsku politiku talijanskih emisija. Na toj je radiopostaji 16 godina pripremao tjedne vanjskopolitičke komentare, a bio je i odgovorni urednik vijesti te pomoćnik rukovoditelja cjelokupnog programa na talijanskom jeziku.

Politički je djelovao u Talijanskoj uniji te kao predstavnik talijanske nacionalne manjine u tijelima Socijalističke Republike Slovenije.

Bavio se i prevodilaštvom te je na talijanski jezik preveo više političkih i povijesnih tekstova i dokumenata, među njima Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i radove Edvarda Kardelja.

Dobio je 1979. nagradu za životno djelo „Moša Pijade“, najveće tadašnje priznanje Saveza novinara Jugoslavije.

Bio je oženjen novinarkom Mariom Neglia, a njihov je sin Roberto Battelli bio dugogodišnji zastupnik talijanske nacionalne zajednice u slovenskom parlamentu.