Malić, Josip – Joža, pedagog, publicist i društveni djelatnik (Pribanjci kraj Bosiljeva [Duga Resa], 12.III.1929. – Zagreb, 28.XII.1992.).

Otac Janko i majka Marija, rođ. Torac, bili su poljoprivrednici.

Osnovnu školu završio je u Bosancima (Bosiljevo), a školovanje je nakon Drugog svjetskog rata nastavio u Učiteljskoj školi u Zagrebu, gdje je maturirao 1950. Od veljače 1944. sudjelovao je u narodnooslobodilačkoj borbi kao omladinski rukovoditelj. Nakon završetka školovanja došao je u Istru, gdje je radio kao učitelj u Orbanićima i Žminju. Studirajući uz rad, diplomirao je 1953. glazbeni odgoj na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu.

Od 1953. do 1956. bio je nastavnik u pazinskoj gimnaziji „Otokar Keršovani“ (danas Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile), gdje je predavao glazbeni odgoj i vodio pjevački zbor. Godine 1956. naslijedio je Pavicu Hvalu na mjestu direktora pazinske Osnovne škole (OŠ) „Otokar Keršovani“ (preimenovana je 1965. u OŠ Vladimira Nazora, a 1996. u OŠ Vladimir Nazor Pazin), gdje je djelovao do 1965. Uz ravnateljsku dužnost predavao je glazbeni odgoj i vodio pjevački zbor te osnovao školsko sportsko društvo, a bio je aktivan u kulturnom i društvenom životu te je surađivao u listovima Glas Istre i Vjesnik te s radijskim postajama: Zagreb, Rijeka, Pula i Koper.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je pedagogiju i psihologiju (1964). Od 1965. radio je kao stručni suradnik u Zavodu za industrijsku pedagogiju Visoke industrijsko-pedagoške škole u Rijeci, a od 1969. bio je profesor Pedagoške akademije u Rijeci. Predavao je i na Pedagoškoj akademiji i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izabran je 1972. za direktora izdavačke kuće Školska knjiga u Zagrebu, a potom i predsjednika njezina poslovodnog odbora; na toj je dužnosti ostao do umirovljenja 1990. Bio je predsjednik izvršnih odbora Poslovne zajednice izdavača Hrvatske i Poslovne zajednice izdavača i knjižara Jugoslavije te drugih poslovnih udruga, kao i predsjednik Pedagoško-književnog zbora i savjeta Hrvatskog školskog muzeja.

Doktorirao je 1983. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom Koncepcija suvremenog udžbenika u funkciji samoobrazovanja.

Objavio je više radova u stručnim časopisima i zbornicima: Pedagoški rad, Riječka revija, Dometi, Zbornik Pedagoške akademije Rijeka, Pedagogija, Obrazovanje i rad, Pogledi i iskustva u odgoju i obrazovanju, Teorija i praksa u osposobljavanju nastavnika, Funkcionalno osnovno obrazovanje odraslih, Nastavna tehnologija i obrazovanje nastavnika, Svijet oko nas, Inovacije u nastavi, Učitelj, Nastava u suvremenoj školi...).

Napisao je priručnike Upravljanje i rukovođenje školom (Zagreb 1971.), Razrednik u osnovnoj školi (Zagreb 1973.), Samoupravljanje u školi (Zagreb 1985.) i Koncepcija suvremenog udžbenika (Zagreb 1986.) te srednjoškolski udžbenik Pedagogija (Zagreb 1981., s Vladimirom Mužićem, a ilustrirao ga je Bojan Stranić).

Dobitnik je nagrada gradova Rijeke (1972.), Pazina (1976.) i Zagreba (1979.) te „Ivan Filipović“ za znanstveni rad (1976.) i Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima (1980.). Bio je član Matice hrvatske i uredništva edicije Istra kroz stoljeća. Krajem 1991. napisao je tekst i skladao glazbu za Himnu 99. brigade Hrvatske vojske, osnovane na Peščenici (Zagreb).

Sa suprugom Dubravkom, učiteljicom njemačkog jezika u pazinskoj osnovnoj školi, imao je sina Mladena i kćer Dubravku (Vranković).

Slike