Oberhauser, Josef Kaspar, nacist, časnik SS-a, zapovjednik tršćanskog koncentracijskog logora Rižarna (München, 20.IX.1915. – München, 20.XI.1979.).

Godine 1934. prijavio se u njemačku vojsku, a 1937. pridružio se stranačkoj miliciji (njem. Schutzstaffel, SS) i učlanio se u nacističku stranku (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, NSDAP).

U studenom 1939. raspoređen je u program tzv. eutanazije, odnosno sustavnog ubijanja tzv. neizlječivih bolesnika (Aktion Tiergarten 4, T4). U centrima za ubijanje Grafeneck, Brandenburg i Bernburg sudjelovao je u procesu trovanja plinom te kao spaljivač leševa u krematorijskim pećima.

U studenom 1941. premješten je u Lublin, gdje mu je zapovjednik bio Odilo Globocnik, kako bi sudjelovao u programu istrebljenja Židova u okviru Operacije Reinhardt. Na Božić 1941. dodijeljen je zapovjedniku logora Belzec (polj. Bełżec), Christianu Wirthu, a na proljeće 1942. osigurao je izgradnju većeg postrojenja za trovanje plinom.

Zajedno s Globocnikom i Wirthom premješten je u Operativno područje Jadransko primorje (Operationszone Adriatisches Küstenland, OZAK) i dodijeljen specijalnoj jedinici SS-Einsatzkommando R (R je simboliziralo Reinhardt), sastavljenoj od njemačkih, ukrajinskih i talijanskih pripadnika SS-a odgovornih za deportaciju i istrebljenje Židova, partizana i njihovih pomagača. Bio je zapovjednik tršćanskog koncentracijskog logora Rižarna do njezinog raspuštanja krajem travnja 1945., kada je zajedno sa svojom postrojbom pobjegao u Austriju. Ondje su ga Britanci zarobili u Bad Gasteinu u svibnju 1945.

Nakon puštanja iz zatočeništva (ili bjega, po drugim izvorima) radio je kao radnik u šumarstvu i pilani u Bevensenu 1947./48. U sovjetskoj okupacijskoj zoni uhićen je 1948. i osuđen na 15 godina zatvora zbog članstva u SS-u, aktivnosti protiv ruskih i poljskih partizana i sudjelovanja u ubojstvu žrtava eutanazije u Grafenecku, Brandenburgu i Bernburgu. Njegova umiješanost u zločine počinjene tijekom Operacije Reinhard tada nije spomenuta. Pušten je iz zatvora 1956. u sklopu amnestije. To je bila odluka koju su Sovijeti donijeli tijekom posjeta Konrada Adenauera Moskvi.

Po povratku u München radio je kao pomoćni radnik i konobar sve dok ga 1965. sud nije osudio na 4,5 godina zatvora zbog pomaganja i poticanja ubojstva 360 000 Židova te za pet daljnjih kaznenih djela pomaganja i poticanja zajedničkog ubojstva u 150 slučajeva u Belzecu.

Nakon što je odslužio polovicu kazne (uključujući vrijeme provedeno u pritvoru), pušten je na slobodu 1966. i vratio se raditi kao konobar u Münchenu.

Porotni sud (tal. Corte d’Assise) u Trstu osudio ga je na doživotni zatvor 29.IV.1976. zajedno s Augustom Dietrichom Allersom, zbog kontinuiranog teškog višestrukog ubojstva i zbog represije nad neodređenim, ali značajnim brojem ljudi u Rižarni, nacističkom koncentracijskom logoru u Trstu. Nikada nije odslužio kaznu jer ga njemačke vlasti nisu bile dužne izručiti talijanskim vlastima na temelju bilateralnog sporazuma iz 1942.