Wirth, Christian, nacist, časnik SS-a, prvi zapovjednik tršćanskog koncentracijskog logora Rižarna (Württemberg [Njemačko Carstvo], 24.XI.1885. – okolica Kozine, 26.V.1944.).

Prije Prvog svjetskog rata radio je u drvnoj industriji, pet godina služio vojni rok te se zaposlio u policiji. Oženio se Marijom rođ. Bantel, s kojom je imao dva sina. Dobrovoljno se prijavio u njemačku vojsku u listopadu 1914. i služio na Zapadnom bojištu. Krajem 1917. vraćen je u Njemačku, gdje je nagrađen jer je očuvao skladište od napada njemačkih komunista. Po završetku rata vratio se u policiju, gdje je brutalnim metodama ispitivanja stekao reputaciju kao inspektor koji rješava teške zločine. Pridružio se nacističkoj stranci (njem. Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, NSDAP) 1922., član je njezine paravojne organizacije Jurišni odred (Sturmabteilung, SA) od 1933. i stranačke milicije (Schutzstaffel, SS) od 1939. Regrutirala ga je sigurnosna služba SS-a (Sicherheitsdienst, SD) kao povjerljivog agenta koji špijunira i obavještava o djelovanju svojih stranačkih i policijskih kolega. U jesen 1939. imenovan je za inspektora u programu tzv. eutanazije, odnosno sustavnog ubijanja tzv. neizlječivih bolesnika (Aktion Tiergarten 4, T4), te je bio odgovoran za centre za eutanaziju u Njemačkoj i Austriji.

Sredinom siječnja 1940., bio je u skupini visokih nacističkih dužnosnika koji su svjedočili prvom testu primjene otrovnih plinova nad psihijatrijskim pacijentima u napuštenom zatvoru u blizini Berlina.

Godine 1942. premješten je u specijalno zapovjedništvo Operacije Reinhardt za istrebljenje Židova i postao viši časnik zadužen za logore za istrebljenje u Belzecu (polj. Bełżec), Sobiboru (polj. Sobibór) i Treblinki. Bio je odgovoran za ustroj radne strukture logora i organizaciju masovnog ubijanja. U Belzecu je, kao voditelj logora, eksperimentirao s različitim metodama sve dok nije usavršio proces ubijanja. Koristio je primitivni plinski kombi, plin Zyklon B, ispušni plin iz kamiona i ugljični monoksid (CO) u bocama. Njegova su rješenja primijenjena i u drugim dvama logorima smrti iz programa, Sobiboru i Treblinki.

Operacija Reinhardt je obustavljena 1943., a on je premješten u SS-Einsatzkommando R (R je simboliziralo Reinhardt) u Trst, gdje je bio zapovjednik te postrojbe formirane od bivših pripadnika Operacije Reinhardt. Njihov zadatak bio je zapljena imovine talijanskih Židova i njihova deportacija u logor Auschwitz-Birkenau, a kasnije i njihovo istrebljenje u Rižarni. Naknadno je ta jedinica (sastavljena od njemačkih, ukrajinskih i talijanskih pripadnika SS-a) prebačena na Istarski poluotok, gdje je činila zločine protiv lokalnog stanovništva na samom terenu ili nakon deportacije u Rižarnu.

Wirthu se pripisuje osmišljavanje ustroja tog koncentracijskog logora, jedinog takvog nacističkog logora s krematorijskom peći na njemačkom okupiranom području južno od Alpa, odnosno u Operativnom području Jadransko primorje (njem. Operationszone Adriatisches Küstenland, OZAK).

Ubijen je tijekom borbe s partizanima iz prve bojne prve istarske brigade „Vladimir Gortan“. Zamijenio ga je August Dietrich Allers, kojeg je Porotni sud (tal. Corte d’Assise) u Trstu posmrtno osudio 1976. zbog kontinuirano teško višestruko ubojstvo i za represiju nad neodređenim, ali značajnim brojem ljudi u Rižarni.

S punim vojnim počastima i u prisutnosti pripadnika SS-Einsatzkommando R pokopan je na njemačkom vojnom groblju u Opčini (tal. Opicina) ponad Trsta. Ekshumiran je i ponovno pokopan 1959. na novom velikom njemačkom vojnom groblju u Costermanu sul Garda, koje čuva posmrtne ostatke više od 20 000 njemačkih vojnika poginulih u Italiji u Drugom svjetskom ratu, prethodno pokopanih na različitim drugim mjestima.