Ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo započelo je 11.VI. utakmicom u Meksiku, a igra se i u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Hrvatska reprezentacija pokušat će osvojiti medalju, kako joj je to uspjelo na proteklim dvama prvenstvima: srebro u Rusiji 2018. i broncu u Katru 2022. Međutim, ni na ovogodišnjem natjecanju neće se nadmetati nijedan Istranin, a posljednji koji je sudjelovao na Svjetskom prvenstvu bio je Damir Skomina (Kopar, 5.VIII.1976.). Bio je sudac na prvenstvu 2018., a ubrzo nakon toga je službeno objavio kraj sudačke karijere (2021.) i otišao u mirovinu te nastavio djelovati kao komentator sudačkih odluka.

Posljednji istarski nogometaši koji su sudjelovali na Svjetskom prvenstvu bili su Koprani Matej Rožič Mavrič (r. 29.I.1979.), Marinko Galič (r. 22.IV.1970.) i Mladen Rudonja (r. 26.VII.1971.). Bilo je to u Južnoafričkoj Republici 2010., ali nijedan od njih nije nastupio. Osam godina ranije, 2002. u Južnoj Koreji, u slovenskoj reprezentaciji bili su Galič i Rudonja, a potonji je i odigrao tri susreta. No, momčad Slovenije u oba se slučaja nije izborila za daljnje utakmice nakon prvog kruga natjecanja.

Nogometni klub koji je dao najviše istarskih reprezentativaca na međunarodnim prvenstvima bio je i ostao Football Club Koper. U dvjema kvalifikacijskim utakmicama za Svjetsko prvenstvo igrao je Jasmin Agić (Pula, 26.XII.1974.) u hrvatskoj majici s crveno-bijelim kvadratićima.

Jugoslavensku nogometnu reprezentaciju svojedobno je trenirao Stojan Osojnak (Pobri kraj Opatije, 11.VI.1923. – Lugano, Švicarska, 10.X.2016.). Uoči Svjetskog prvenstva 1966. pozvan je da vodi treninge reprezentacije uz selektorsku komisiju, a imenovan je i trenerom omladinske reprezentacije. No, te godine Jugoslavija nije sudjelovala na Svjetskom prvenstvu jer se nije kvalificirala.

Jedini Istranin koji je branio boje Jugoslavije na Svjetskom nogometnom prvenstvu bio je obrambeni igrač Hajduka Ervin Katnić, premda nije zabilježio ni jedan nastup. Bilo je to 1950., kada je Jugoslavija bila druga u skupini iz koje je u daljnje natjecanje otišla samo momčad Brazila. No, na istom je prvenstvu jedan drugi Istranin bio u timu pobjedničke reprezentacije. Riječ je o Ernestu Vidalu koji je s obitelji emigrirao iz Buja u Južnu Ameriku 1923. kao dvogodišnje dijete. Napadač urugvajskog Peñarola igrao je tri utakmice za nogometnu reprezentaciju Urugvaja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950.: protiv Španjolske (2:2), Švedske (3:2) i Bolivije, kada je 2.VII.1950. postigao pogodak u 18. minuti. Tu je utakmicu odigranu na stadionu Estádio Raimundo Sampaio (od 2012. Arena Independência) u Belo Horizonteu pred 5284 posjetitelja Urugvaj dobio rezultatom 8:0. Zanimljivo je da je stadion otvoren tjedan dana ranije utakmicom Jugoslavija - Švicarska.

No, dvadesetsedmogodišnji Vidal nije nastupio zbog ozljede na finalnoj utakmici protiv Brazila na Maracani. Situacija na stadionu poslije utakmice i pobjede Urugvaja nije bila nimalo slavljenička. Zbog brazilskog poraza jedan je njegov navijač počinio samoubojstvo, trojica su doživjela srčani udar, a liječnici na stadionu su pomagali stotinama ljudi koji su imali napade histerije pa su neke prevezli u bolnicu. Nije bilo ni himne ni govora ni svečane proslave. Zlatni kip je uručen kapetanu Urugvaja gotovo potajno i bez čestitke njegovoj momčadi. Brazilska reprezentacija rijetko će ubuduće nositi bijeli dres iz tog finala, a od Svjetskog prvenstva 1954. im je postala službena boja dresa žuto-zelena (uz plave gaćice).

Na prvom Svjetskom prvenstvu održanom 1930. u Urugvaju trebao je igrati i Rudolf Dobrijević (Pula, 27.I.1906. – Rijeka, 29.V.1991.), koji je nakon bojkota igrača iz hrvatskih klubova postao kandidat za sudjelovanje na prvenstvu. Nastupio je na zadnjoj pripremnoj utakmici reprezentacije Kraljevine Jugoslavije 15.VI.1930. u Sofiji protiv Bugarske (2:2). Na utakmici se teže ozlijedio i ubrzo nakon toga završio karijeru pa nije vidio Urugvaj, gdje je 13.VII. počelo Svjetsko prvenstvo. Tamo je reprezentacija Jugoslavije podijelila treće mjesto s reprezentacijom SAD-a, izgubivši u polufinalu od domaćina koji su postali prvi svjetski prvaci. O tome je 2010. srbijanski redatelj Dragan Bjelogrlić snimio film Montevideo, Bog te video!

Možemo spomenuti i da je Mladen Cukon (Medulin, 21.III.1946.) bio član amaterske nogometne reprezentacije Jugoslavije koja je podijelila prvo mjesto s reprezentacijom Savezne Republike (SR) Njemačke na trećem Kupu amatera Europe održanom 1974., upravo one godine kada je SR Njemačka pobijedila na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

Na fotografijama: Vidal, Skomina i Katnić u gornjem redu te Galič, Rožič Mavrič i Rudonja u donjem

• 
•