Anzur, Aleksandar, sportski aktivist, boćar, boćarski trener i dužnosnik (Anzuri/Previž kraj Cerovlja, 2.III.1946. – Pula, 2.XI.2014.).

Osnovnu školu pohađao je u Cerovlju, a srednju tehničku završio u Puli. Radio je u Brodogradilištu Uljanik od 1964. do 1970., kada se upoznao s boćanjem kao sportom, a Pula je u to vrijeme bila jedan od vodećih boćarskih centara u Jugoslaviji i uz Rijeku jedina je imala boćarsku dvoranu.

U rodni kraj vratio se 1971. i radio u ciglani Cerovlje, potom je, kao inženjer prometa, bio upravitelj i šef tehničke jedinice Tunel Učka u sastavu Hrvatskih cesta, sa sjedištem u Pazinu. Velik doprinos dao je izgradnji tunela Učka, a posljednje godine radnog vijeka proveo je u Bina Istri, kao član uprave zadužen za održavanje i upravljanje.

Povratkom na Pazinštinu Anzur se 1970-ih počinje ozbiljnije baviti boćanjem. Organizira turnire u Cerovlju i Pazinu, 1975. osniva Boćarski savez Pazin, a godinu kasnije postaje članom najviših organa Hrvatskog boćarskog saveza (HBS), pa Boćarskog saveza Jugoslavije (BSJ). Izbornikom BSJ postao je 1981., čije je selekcije vodio do 1990. U tom razdoblju, uz njegove zasluge, počinju značajnije organizacije međunarodnih boćarskih natjecanja u Jugoslaviji: Svjetskog prvenstva (SP) za mlade u Ljubljani (1981.), kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Pazinu (1983.), SP za seniore u Splitu (1984.) te 7. europskog prvenstva PEUB-a u Pazinu (1989.).

Nakon osamostaljenja Hrvatske, njezini boćari 1992. stječu pravo nastupa na međunarodnim natjecanjima. Od tada Anzur, koji je još od ranije bio član Sportske komisije (od 1984.) i Izvršnog odbora (od 1989.) Svjetske boćarske federacije (FIB), koordinira gotovo svu međunarodnu aktivnost za nastupe hrvatske reprezentacije i organizaciju međunarodnih natjecanja. Bio je 1993. i među utemeljiteljima Istarskog boćarskog saveza (IBS) u Pazinu, a iste je godine postao izbornikom hrvatske reprezentacije te ju je vodio na SP-u u Saluzzu na kojemu je Riječanin Dinko Beaković osvojio zlato u preciznom izbijanju što je do tada bio najveći uspjeh hrvatskih boćara. Reprezentaciju vodi i 1994. na EP u Zagrebu, na kojemu Beaković ponovno osvaja zlato. Ukupno je pod njegovim vodstvom reprezentacija osvojila tri seniorske i sedam juniorskih medalja. U mandatu 1997.-2001. Anzur je bio predsjednik HBS-a, a u međunarodnim tijelima je, uz spomenute dužnosti, bio i glavni tajnik (2001.-09.) i, od 2009., potpredsjednik FIB-e, a iste je godine izabran i u Izvršni odbor Svjetske boćarske konfederacije (CMSB).

Svojim znanjem i iskustvom bitno je pridonio da Pazin bude domaćin kvalifikacijama za EP, kao i samog prvenstva 2012. te više značajnih međunarodnih natjecanja, a zasluga ima i za domaćinstvo Rijeke EP-u 2015. Za svoje djelovanje i doprinos boćarskom sportu dobio je više nagrada, među kojima i Zlatnu boću BSJ-a (1988.), priznanje za razvoj boćanja HBS-a (2002.) te 2012. nagrade za životno djelo Grada Pazina i Saveza sportova Istarske županije, a iste godine i nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora "Matija Ljubek" za životno djelo. Posmrtno je njegovim imenom nazvan Boćarski centar u Pazinu.

Slike