Turčinović Dodić, Anđelka, antifašistkinja, političarka, novinarka i novinska urednica (Sveti Petar u Šumi, 7.IX.1915. – Zagreb, 18.VII.1974.).

Otac Matko, majka Foška rođ. Kravarić.

Osam godina pohađala je gimnaziju u Krku, gdje je maturirala 1939. U Zagrebu je upisala studij književnosti i postala aktivna skojevka (članica Saveza komunističke omladine Jugoslavije, SKOJ). U ilegalni rad narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) uvela ju je Fumica Fedel-Sedmak, prijateljica iz djetinjstva i gimnazijskih dana, preko Marije Šoljan-Bakarić, supruge Vladimira Bakarića.

Ustaše su je uhvatili, tukli i mučili pa odveli u koncentracijski logor Jasenovac. Zamijenjena je za ustaške časnike koji su zarobljeni u Koprivnici.

Došla je ilegalno u Istru i uključila se u revolucionarni rad. Radila je u ilegalnim partizanskim tiskarama, gdje su novinari u teškim uvjetima na šapirografima umnožavali tiskovine Pazinski vjesnik, Istranka, Hrvatski list...

U Kulturnim prilozima objavljena je 1943. njezina pjesma Crvene ciklame za koju su kritičari ocijenili da je jedna od najljepših pjesama objavljenih u partizanskim listovima. Sudjelovala je na Prvoj oblasnoj konferenciji Antifašističke fronte žena (AFŽ) za Istru, održanoj u srpnju 1944. iznad Rašpora, a prije toga u Topuskom na Prvom kongresu kulturnih radnika Hrvatske, od 25. do 27.VI.1944., kao spisateljica iz Zagreba, predstavnica VI. korpusa Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ).

Napisala je 1945. Istranke u borbi, kratak osvrt na ulogu i doprinos žena Istre u narodnooslobodilačkoj borbi (NOB). U Istarskom kalendaru 1946 tiskan je njezin prilog Braća. Od 1946. do 1948. bila je prva glavna urednica Glasa Istre, koji se tiskao u Rijeci.

Godine 1948. odlazi u Zagreb i od 1950. glavna je i odgovorna urednica Riječi žene, organa Glavnog odbora AFŽ-a Hrvatske, naslijedivši M. Šoljan-Bakarić. Potom je radila u glasilu Sindikata Hrvatske Glas rada, a sve do mirovine u Informatoru, pokrenutom 1953.

Za Stanka Dodića (Dodič) udala se 1947. u Rijeci, a 1949. dobili su kćer Radojku, koja je bila novinarka u Glasu Istre ranih 1980-ih. S. Dodić, istarski Slovenac, antifašist, profesor prirodopisa, bio je prvi ravnatelj Niže gimnazije s hrvatskim nastavnim jezikom, otvorene 1946. u Materadi.

Turčinović Dodić pokopana je na supetarskom groblju, na kojem je 1986. pokopan i suprug Stanko.