Rakovac, Milan, pisac, pjesnik, novinar (Rahovci [Rakovci] kraj Baderne, 12.XII.1939.).

Otac Joakim, majka Marija (zvana Duša), rođ. Štifanić. Kršten je kao Emilio Luciano Racozzi.

Pučkoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekao je u Puli i Zagrebu, a Vojnopomorsku akademiju završio je u Divuljama. Napustivši vojnu službu, obnašao je određene političke dužnosti u Puli, Rijeci i Zagrebu. Kratko vrijeme bio je glavni urednik Glasa Istre. Od prvih dana utemeljenja uključen je u Čakavski sabor (ČS), i aktivno djeluje u radu tijela i katedri ČS, na raznim dužnostima, uz Zvanu Črnju kao jedan od njegovih bliskih suradnika - sve do Črnjine smrti, te Josipa Bratulića, Josipa Diminića, Marija Kalčića, Aleksu Ladavca, Ivana Rudana, Petra Strčića, Ferda Tončinića, Marka i Slavka Zlatića, i mnoge druge. U sklopu ČS intenzivno se bavi općim pitanjima ČS, razvitka i utemeljenja katedri po pojedinim mjestima, održanja ČS (u doba napada na Črnju i ČS), te izravno sudjeluje osobito u sklopu literarnih i povijesnih djelatnosti, kao autor i kao aktivist.

Kao pjesnik čakavskog izraza, premda okrenut zavičajnim istarskim temema i sadržajima, pronalazi vlastite putove i načine izražavanja, težeći prestrukturiranju tradicionalnoga pjesničkog znaka. Rakovčev pjesnički senzibilitet, duboko prožet ruralnom „šćavunsko-težačkom sviješću“ (Mirjana Strčić), snažno je prisutan i u njegovim proznim ostvarenjima, gdje prevladava kondenziran, jezgrovit i namjerno opor, silovit, upravo provokativan izričaj. Suautor u nekoliko grafičko-pjesničkih mapa, npr. sa slikarima Milanom Legovićem (Kus kamika, Pula 1982.), Ivanom Obrovcem (Istarski rukopisi - Caligrafie istriane, 1998) itd. Zastupljen u antologijama, zajedničkim zbirkama, leksikonima i sl. - primjerice Zvane Črnje i Ive Mihovilovića (Rijeka 1969.), Milorada Stojevića (Rijeka 1987.), Mirjane Strčić (Pula 1989.), Borisa Biletića (Pula 1997.), Daniela Načinovića (Pula 1999.); u izborima Osamljenik (Zagreb 1993.) i Europa erlesen - Istrien (Klagenfurt / Celovec - Austrija 1998.) i dr. Notiran u Hrvatskome leksikonu II (Zagreb 1997.).

Autor nekoliko kulturološko-povijesnih ogleda emitiranih na Trećemu programu Hrvatskoga radija.

S talijanskoga preveo roman Bolji život Fulvija Tomizze (Čakavski sabor i dr., Pula - Rijeka 1980.) i dokumentarnu knjigu Izbrisani identitet Paola Parovela (Pazin i dr. 1993). Prevođen na strane jezike. Nekoliko je njegovih pjesama uglazbljeno (Franci Blašković, Tamara Obrovac, Livio Morosin). Samostalno ili u suautorstvu pisac je tekstova u više monografija na hrvatskome i/ili stranim jezicima, npr.: Učka (Pula 1981), Pula (Pula 1986), Hrvatska (Motovun 1987) i dr. Bio je članom više uredništava (edicije Istra kroz stoljeća, časopisā Istra i Nova Istra).

Svojedobno vrlo aktivan u Čakavskome saboru. Član Društva hrvatskih književnika od 1980. (do 1990. Društvo književnika Hrvatske), i Matice hrvatske. Utemeljitelj i programski voditelj međunarodnih pograničnih susreta Forum Tomizza u Umagu, Kopru i Trstu. Redovito objavljuje novinske kolumne i publicističke tekstove. Autor je scenarija za pojedine filmove te dramskih tekstova.

Živi u Zagrebu gdje je do umirovljenja radio kao urednik na Hrvatskoj televiziji.

Djela: Priko Učke (poezija, eseji, putopisi, zapisi), Istra kroz stoljeća, II. kolo, 2., Pula - Rijeka 1980.; Sik (pjesme), Rijeka 1980.; 'Riva i druži ili, caco su nassa dizza (roman), Zagreb 1983. [i. e. 1982.]; 'Riva i druži ili, caco su nassa dizza (roman; drugo, izmijenjeno izdanje), Pula 1984.; Haluj ili Sunce je ditesino zlatno (roman), Pula 1986. (svezak sadrži i scensku igru Politeama ili lokalno-globalni patatrac); Sliparija (roman), Zagreb 1986.; Snovid (roman), Zagreb 1987.; Istragram: štorije i uganke (kratke priče), Zagreb 2000.; Sliparija (obnovljeno), Istra kroz stoljeća, Pula 2004.; Cha for kids, Zagreb 2004.; La Triestina (roman), Rijeka 2006.; Kvarnerski otočni lucidar, Zagreb 2006.; Besida priletuća (poezija), Zagreb 2009.; Sinovi Istre (eseji), Pula 2009. U četiri toma objavljenja su u Zagrebu 2015. Izabrana djela Milana Rakovca.

Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima su nagrade Grada Pule (2009.), tršćanskog Lions cluba „Forum Tomizza“ (2020.) te Istarske županije za životno djelo „Krasna zemljo – Meraviglioso paese“ (2025.).