Naslovnica singlice Mario / Voli me, mrzi me

Šegando Blašković, Arinka

Šegando Blašković (poznata i kao Blašković-Šegando), Arinka, glazbenica, skladateljica, glazbena pedagoginja, dirigentica, autorica radijskih emisija (Poreč, 1.V.1947. – Pula, 12.VII.2026.).

Otac joj je bio Svetko Šegando, službenik, a majka Marija, rođ. Blažević, domaćica. Imali su i kćer Marizu Šegando-Stefanović, čija je obitelj vlasnik pulskog restorana Dva ferala.

U pulskoj Osnovnoj školi (OŠ) Kaštanjer (ranije Ivo Lola Ribar) Arinka je dugi niz godina radila kao profesorica glazbenog odgoja, a bila je i dugogodišnja sindikalna povjerenica u školi te se borila za radnička prava kolega. Sa svojim učenicima i školskim zborom osvojila je brojne nagrade i priznanja.

Sredinom 1960-ih pjevala je kao gost u pulskoj grupi Sateliti gdje je bas svirao njezin budući suprug Franci Blašković. Osim njih dvoje kroz sastav su prošli pjevači Lidija Percan, Radojka Šverko i Branko Unković, a svirali su Zdenko Jardas, Emil Horn, Ladislav Bubori i Aldo Brljafa.

Pod svojim imenom objavila je singlice Mario / Voli me, mrzi me (1973.) i Sivi sokole / Partizanka (1982.) te album Novi rulet (1982.). Od kraja 1970-ih nastupala je i stvarala pjesme sa suprugom Francijem. Prvo u grupi Arinka & Tingl-Tangl, a od sredine 1980-ih u Gori ussi Winnetou. Bila je pjevačica, klavijaturistica, flautistica, autorica tekstova i skladateljica.

Autorica je glazbe za pjesmu Ča bi škola, da ni mene (1998.), himnu OŠ Kaštanjer u izvedbi zbora Zaro, kao i brojnih drugih pjesama za taj dječji zbor, ali i pjesama s ekološkom tematikom. Bila je suradnica priloga „Ružmarin“ u Glasu Istre, gdje je potpisivala kolumne za tinejdžere kao Vera s Kaštanjera.

Radijski lik Šjore Špije stvarala je zajedno sa suprugom od 1992. na radijima Pula i Maestral. Iz tog projekta nastale su brojne pjesme, poput Ja sam penzić gol i bos (Penzićka I.), Ma je lipo biti penzioner (2000.), Penzioneri – proleteri (Penzićka II.) (2001.) i Penzićka polka (2006.).

Prigodni CD i knjižica Sam čulaaa!!! Četvrt stoljeća Šjore Špije – Un quarto di secolo di Siora Spia objavljen je 2017. u čast 25 godina istoimene satirične radijske emisije. Posljednju emisiju je Radio Pula emitirala dan prije njezine smrti, 11.VII.2026., 34 godine od emitiranja prve emisije.

Imala je kćeri, Petru Bernardu, prvakinju drame Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, i Mariju Bertu, čelisticu.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa).

cancel reply

Literatura

Valter Milovan, „Franci Blašković i Gori Ussi Winnetou – ʻZvuk Istre kroz besiduʼ“, Tabula, 9, 2011., 151;

„Predstavljen nosač zvuka i knjižica ʻSAM ČULAAA!!! Četvrt stoljeća Šjore Špijeʼ“, Istarska županija, mrežne stranice, 10. 4. 2017.;

„Rock`N`Pula 2/22 TV Nova Pula“, YouTube, mrežne stranice, 13. 2. 2018.;

Vanesa Begić, „Napustila nas je Arinka Šegando Blašković, nezaboravna Šjora Špija“, Glas Istre, mrežne stranice, 12. 7. 2026.;

Nenad Čakić, „Zauvijek je utihnuo glas Šjore Špije. Posebno dirljivim riječima od nje se oprostio Žižović“, Istarski.hr, mrežne stranice, 13. 7. 2026.;

Mia Matković Mandić, „In Memoriam: Arinka Šegando Blašković“, Osnovna škola Kaštanjer, mrežne stranice, 13. 7. 2026.;

„Arinka Šegando“, Discogs, mrežne stranice, pristupljeno 13. 7. 2026.;

„Arinka Šegando Blašković“, ZAMP, mrežne stranice, pristupljeno 21. 7. 2026.;

Dražen Majić, Posljednji ispraćaj velike Arinke Šegando Blašković - Šjora Špija bila je savjest Pule“, Istra24, mrežne stranice, 23. 7. 2026.;

podaci iz Matičnog ureda u Puli, srpanj 2026.;

kazivač Damir Burić, kolovoz 2026.

Slučajna natuknica

Faraoni