Pićan, veduta, (snimio Vladimir Bugarin), 2007.

Pićan

Pȉćan (i Pićȃn, tal. Pedena), naselje i općinsko središte u središnjem dijelu Istre (45°12′N; 14°3′E; 335 m nadmorske visine); 304 stanovnika (2021.).

Smješten je 12 km jugoistočno od Pazina, na državnoj cesti (D48) Pazin – Kršan. Podignut je na dominirajućem vapnenačkom brežuljku zapadno od Čepićkoga polja.

Stanovnik je Pićȏnac, stanovnica Pićȏnka, a pridjev pićȏnski (u ostalim područjima Istre, izvan Pićȃnšćine [lokalno Pićȏnšćine], izgovara se Pićȃnac/Pićãnac, Pićȃnka/Pićãnka, pićȃnski/pićãnski).

Gospodarska je osnova poljodjelstvo i stočarstvo. U prošlosti je postojao i rudnik kamenog ugljena. Naseljen je od prapovijesti (gradina, kašteljer), a potom je vojno uporište i rimsko naselje Petina. Od kasne antike do XVIII. st. sjedište je Pićanske biskupije.

Za bizantske vladavine Istrom bio je administrativno središte prostora u središnjoj Istri (između Raše i područja što su ga nadzirali Poreč, Buzet i Motovun). Car Oton III. (983.–1002.) prepustio je akvilejskim patrijarsima Pazin i Pićan sa svim pravima na području spomenutih gradova s okružjem od triju milja. Patrijarsi su u XII. st. pićanski feud dodijelili grofu Menhardu Schwarzenburgu, utemeljitelju Pazinske knežije. Kao dio Knežije 1374. prešao je pod vlast Habsburgovaca, u čijim je rukama ostao dugi niz godina. Godine 1508. privremeno ga je zaposjela mletačka vojska. Za biskupa Francesca Massimiliana Vaccana 1653. izbila je buna kmetova, pri čemu je profanirana katedrala, provaljen i opustošen biskupski dvor, a biskup je morao pobjeći.

Nakon ukinuća biskupije Pićan je postao sjedištem dekanata, što je ostao do danas, a 1939. dekretom biskupa Antonija Santina proglašen je nadžupom (arcipreturom). Nakon II. svjetskog rata u Italiju se, zajedno sa župnikom, iselilo nekoliko talijanskih obitelji.

U srednjem vijeku bio je okružen obrambenim zidinama, koje su dijelom i danas očuvane. Gradska vrata iz XIV. st. najočuvaniji su dio zidina, a obnovio ih je 1613. biskup Antonio Zara (1601.–21.). Ispred njih s lijeve strane nalazi se park u kojem je smješten kip sv. Ivana Nepomuka iz 1714. Na razini ispod parka smještena je crkvica sv. Roka, kojoj je kamen temeljac postavio biskup Gašpar Bobek (1631.–34.), a gradnju dovršio biskup Antonio Marenzi (1637.–46.). Uz groblje izvan gradskih zidina jednobrodna je romanička crkvica s polukružnom izbočenom apsidom. Posvećena je sv. Mihovilu, a oslikana je zidnim slikama iz prve polovice XV. st. (prizori iz Muke Kristove, Poklonstvo kraljeva i Posljednji sud). Nekadašnja biskupska palača nalazi se s desne unutarnje strane gradskih vrata. Zvonik visok 48 metara izgrađen je 1872. i treći je po visini u Istri. Kraj njega je položena kamena mjera što je nekoć služila pri ubiranju desetine.

Današnja župna crkva, a nekad katedrala, nastala je na temeljima crkvice iz XIV. st. Preuređenje je započeo A. Zara 1608.–13. Biskup Bonifacije Cecotti izgradio ju je 1753. do vanjskih dimenzija koje ima danas, dok je biskup Aldrago Piccardi barokizirao unutrašnjost. Pod pločama crkvenog poda nalazi se nekoliko grobova pićanskih biskupa. Pićan je prve orgulje dobio u vrijeme biskupovanja Antonija Marenzija (1637.–46.). U sakristiji se čuva ranogotički ormar iz 1741. od orahovine s pozlaćenom ornamentikom i križem te svečani biskupski plašt protkan zlatnim koncem, što ga je carica Marija Terezija poklonila Pićanskoj biskupiji. Očuvan je i ostenzorij iz XVI. st. na podnožju kojega je izbočeni grb biskupa Giovannija Barboa (1525.–47.), križ-relikvijar njemačke proizvodnje iz XVI. st. te dvostruke posudice za sveto ulje. Izvrsne je izvedbe kandilo s kraja XVII. st. Na glavnom oltaru je renesansni drveni kor te slika što ju je 1738. izradio Valentin Metzinger.

Općina Pićan smještena je u istočnom dijelu središnje Istre, na dodiru Pazinštine i Labinšćine. Prostire se na 50,8 km2, broji 1722 stanovnika (2021.).

Uz Pićan na području općine još je devet naselja: Grȍbnik (stanovnik je Grobničȏn, stanovnica Grobničȏnka, a pridjev grȍbnički; 8 stanovnika, 2021.), Jakomȉći (Jakomȉć, Jakomȉćka, jakomȋnski; 161), Krbune, Kukurȉni (Kukurȋn, Kukurȋnka, kukurȋnski; 167), Montovani (123), Orȉć (i Orȉč; Orićȏn i Orȉčan, Orićȏnka i Orȉčanka, orȉčki; 152), Svȇta Katarȋna (Katarȋnčan, Katarȋnka, katarȋnski; 323), Tupljak i Zȍjci (službeno Zȁjci). Pojedinim naseljima statistički pripadaju sljedeća sela i zaseoci: Grobnik (Lencovići i Karnelići), Jakomići (Švići, Bafi, Bilići, Blaškovići, Donji i Gornji Kralji, Floričići, Lukačići, Opatići, Šestani, Braušići i Slavići), Krbune (Bajci, Beloglavski Breg, Blažići, Kaligari, Komarići, Lištići, Pećari, Puhari, Runki, Stojšići, Šilići i Vlašići), Kukurini (Bajci, Čehi, Benazići, Tonićevci, Ilići, Šimunici, Marišće, Perinići, Barišići, Šilci i Vodogradnja), Montovani (Ćopi, Gusterini, Kunici, Milanovići, Doline, Petrinčići, Ribići, Rebani, Zatkari, Maršani i Marfani), Orič (Jurani, Lanči, Piletići i Stari Grad), Pićan (Lukeži, Most Pićan, Medigi, Rimanići, Tominčići, Pedrovica, Papići i Lazišće), Sveta Katarina (Andretići, Belušići, Bolobani, Debeli Bajci, Ivšići, Jakovici, Marinjaši, Obrš, Tučići, Benići, Palčić i Žudigi), Tupljak (Babići, Fonovići, Kalčići, Mandići, Krištofići, Pavićevci, Smilovići, Tončetići, Vrtlić, Gopci, Karlići, Rasade i Gorica) i Zajci (Hajnožići, Brežac, Išišće, Klesari, Runki, Mašinarija, Žiganti, Roviži, Svetinčići, Oršanići, Cinzebi, Benkovići i Bugarini).

Grb Općine Pićan je štit u čijem se gornjem dijelu polja nalazi tvrđava, iznad čijeg ulaza su tri otvora nad kojima je krunište, dok je na krovu manja kula s dva manja prozora koji završavaju također kruništem. Podloga grba plave je boje na kojoj je zlatna kula na brijegu u čijem podnožju se nalazi ljiljan od zlata, a s obje strane tvrđave po jedna šestokraka zvijezda. Zastava je svijetlo plave boje, s općinskim grbom u sredini.

Dan općine obilježava se 16. kolovoza na blagdan sv. Roka, zaštitnika župe Pićan.

Uz općinski blagdan Rokovu, koja se uobičajeno obilježava prvog vikenda nakon 16. kolovoza, valja istaknuti i feštu sv. Katarine s degustacijom vina, maslinovoga ulja i proizvoda od maslina (u studenom), manifestaciju PetiVina i dan Pićanaca (prva lipanjska subota i nedjelja), LegendFest (posljednja subota i nedjelja u srpnju) te Bortulju u Tupljaku (krajem kolovoza).

https://www.pican.hr/o-picnu/opci-podaci/

http://www.central-istria.com/hr/odredista-destinations/pican

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Camilo De Franceschi, Storia documentata della Contea di Pisino, AMSI, 1964, 10–12; Miroslav Bertoša, Mletačke arhivske vijesti o buni seljaka u Pazinskoj grofoviji godine 1653, Vjesnik HARP-a, 1973., 18; Ivan Grah, Izvještaji pićanskih biskupa Svetoj Stolici (1589–1780), Croatica Christiana periodica, 8, 1980.; Marijan Bartolić, Ivan Grah (priređivači), Crkva u Istri, osobe, mjesta i drugi podaci Porečke i Pulske biskupije, Pazin 1999.; "Istarska toponimija", Istarska enciklopedija, Zagreb 2005., 929-944; Statut Općine Pićan, pročišćeni tekst, 29. 3. 2021.

Slučajna natuknica

Rašpor