Veprinački statut

Veprinački statut (Zakon veprinački iz 1507), osnovni pravni dokument srednjovj. veprinačke općine. Od druge pol. XII. do kraja XV. st. općina je bila dio kvarnerskog imanja, zajedno s Rijekom, Kastvom, Lovranom, Mošćenicama i Brsečom.

Nakon toga do 1773. s kaštelom Mošćenice i gradom Kastvom čini Kastavsku gospoštiju ili kapetaniju (njem. Herrschaft Khestau, tal. Signoria ili Capetanato di Castua). Sačuvani statut druga je redakcija pravno--pov. spomenika veprinačkoga kaštela komune, prvotno zapisanog u vrijeme feud. gospodara von Walsee (Walsee-Enns), koji su na razmeđu između XIV. i XV. st. naslijedili gospodu Devinsku i njihovo komunalno uređenje Veprinca. Tu su redakciju potvrdili habsburški nadvojvode, koji su imanje preuzeli nakon 1465. Statut je izvorno bio napisan čak. narječjem hrv. jezika i glagoljicom. Ima samo 43 jezgrovita članka, pa je najkraći srednjovj. statut na hrv. jeziku. Članci su odraz društv. i gosp. odnosa razvijenoga srednjovjekovlja. Potvrđuju komunalnu autonomiju Veprinca (izbor i dužnosti župana, sudaca, maloga vijeća i vijećnika, satnika, plovana), uređuju odnose vrhovnog feudalca i podložnika komune (kmetova) i stranaca (gostiju), zatim dužnosti i podavanja Veprinčana (vinska desetina, mlade životinje i žito), kao i paušalna plaćanja u veprinački komun. Određene su kazne i globe za počinjena nedjela te način raspodjele uplaćenih globa vrhovnom feud. gospodaru, kapetanu, sucima i tužiteljima.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

F. Rački, Statut veprinački, u: Statuta lingua croatica conscripta IV., Zagreb 1890; O. Mandić, Osnove pravnog uređenja veprinačke općine u XVIII. stoljeću, Rad JAZU, 306, Zagreb 1955.