Walsee-Enns (Wallsee, Waldsee, hrv. oblik Favalići), von, plemićka obitelj podrijetlom iz Bavarske. Kao ministerijali Habsburgovaca uspjeli su tijekom XIV. i XV. st. steći stotinjak vlastelinstava na području od Češke do Istre.

Moć je obitelji naglo narasla za cara Alberta I. Habsburškog (1298–1308), kada je u ime stečenih zasluga Ulrik I. von Walsee (umro 23. I. 1329) imenovan zemaljskim kapetanom Štajerske (1299). Na tom su se mjestu do 1361. bez prekida smjenjivali njegovi potomci (Ulrik II. i Eberhard). Novostečenu su poziciju Ulrik I. i nasljednici učvrstili i brakovima s austr. aristokratskim obiteljima (Liechtenstein-Mödlinzima, Celjskima, Devinskima). Među inim feudima, i Kvarnerska gospoštija (Rijeka, Kastav, Mošćenice, Veprinac, Lovran, Brseč) prešla je smrću Hugona Devinskog (1399) preko ženske linije u vlasništvo Ramberta (Reimprecht) od Walseea, koji je od nadvojvode Leopolda Habsburškog uzeo (1407) u zalog za posuđenih 13000 zlatnika i Istarsku knežiju. Dao je sastaviti popis svih imanja Devinaca i svojih prava nad njima, pa su tako zapisane na hrv. jeziku i statutarne odredbe grada Kastva (Zakoni Grada Castua od letta 1400). Potvrdio je (1408) i zakladu Hugona Devinskog augustinskom samostanu u Rijeci te se potrudio samostan obnoviti, dograditi i opremiti potvrdivši mu (1429) nanovo Hugonovu darovnicu. Brakom kćeri Barbare s Nikolom Frankopanom Ozaljskim (o. 1428) potvrdio je i učvrstio skladne odnose ne samo s moćnim susjedima u Hrvatsko--Ugarskom Kraljevstvu, nego preko njih i s Mletcima. Nakon diobe imanja (23. VI. 1464) između sinova Wolfganga i Ramberta, kvarnerski je dio pripao Wolfgangu, koji ga je već sljedeće godine (1. IX.) predao caru Fridriku III. kao nasljedno dobro. Dvadesetak godina poslije prodajom (12. III. 1483) je i Rambert Mlađi prepustio Fridriku III. svoj dio istar. baštine (gradove i kule Devin, Senožeč, Prem te niz manjih posjeda u Istri i na Krasu).