Ugussi, Claudio, profesor, slikar, pjesnik i pisac (Pula, 27.VII.1932. - Pula, 18.VII.2023.).

Rođen je u radničkoj obitelji, a većina njegove obitelji iselila se iz Pule u velikom egzodusu 1947. Traumatska iskustva rata i neposrednog poraća, posebice ljudske i obiteljske drame uzrokovane optiranjem i izbjeglištvom, obilježit će kasnije njegovu poeziju i prozu.

U rodnom gradu završio je osnovnu školu, gimnaziju u Rijeci, a 1954. upisao je talijanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je temom o prozi Pier Antonija Quarantotti-Gambinija te se 1959. zaposlio u bujskoj gimnaziji kao profesor talijanskog jezika i književnosti, gdje je radio 30-ak godina. U Bujama će se i oženiti te živjeti do smrti.

Svestrani umjetnik, prve likovne korake imao je za školovanja u Rijeci gdje uči od slikara Romola Venuccija. Živeći u Bujama bio je privučen likovnošću istarskih sela i krajolika, posebice onih Gornje Bujštine. Stvaralački plodno desetljeće od 1970. do 1980. popraćeno je nizom izložbi u Istri, Rijeci, Italiji i Kanadi. U organizaciji Narodnog sveučilišta iz Trsta i Talijanske unije iz Rijeke postavljena mu je velika antologijska izložba u Općinskoj umjetničkoj galeriji u Trstu te u Istarskom narodnom kazalištu u Puli. Za likovne je radove nagrađivan na natječaju Istria Nobilissima.

U pjesništvu se javlja polovicom 1960-ih u zajedničkim zbirkama Poesia 1 (Fiume 1964.) i Poesia 2 (Fiume 1968.), a 1969. u Rimu mu izlazi kratka poetska zbirka Gli ulivi s predgovorom Renza Frattarola. Potom se više okreće prozi. Na književnom dijelu natječaja Istria Nobilissima sudjeluje od drugog izdanja (1969., poetskom zbirkom Rosamarina), a nagrađivan je 1981. za satiričku pripovijest La poltrona (I. nagrada), 1985. za Il pittore, 1986. za pripovijest La partenza di Obi, 1987. za dio autobiografskoga romana La città divisa (I. nagrada), 1988. za dugu pripovijest Viaggio di circostanza (I. nagrada), 1990. za Vado a Roma, vieni anche tu, 2018. za pripovijest Confronto all'limite (I. nagrada) te 2022. za dugu pripovijest Fuori regola (I. nagrada).

Potpun roman La città divisa, koji je pisao početkom 1980-ih, objavljen je u Udinama 1991. i smatra se njegovim najboljim djelom, a i jednim od najboljih u istarsko-kvarnerskom talijanskom književnom krugu. U romanu Ugussi oživljava tragediju, unutarnji raskol Istre i Pule nakon razdoblja fašizma, Drugog svjetskog rata i uključenja u komunističku Jugoslaviju, kada deseci tisuća Talijana napuštaju svoje domove, rodna sela i gradove. U hrvatskom prijevodu Podijeljeni grad (prevoditeljica Lorena Monica Kmet) roman je objavljen 2002. u Zagrebu, a drugo izdanje na talijanskom izašlo je u Rijeci 2011.

Godine 1994. izašla mu je, također u Udinama, knjiga s osam pripovijesti Il nido di pietra, nastalih između 1968. i 1993. Za nju je 2004. dobio posebno priznanje na međunarodnom književnom natječaju Trieste, scritture di frontiera (Trst, književnost s granice), na hrvatski je prevedena 2005. (Kameno gnijezdo, prevoditeljica L. M. Kmet, Zagreb; drugo izdanje na talijanskom, Rijeka 2013.).

Pisao je i kulturološke tekstove te turističke itinerare. Osim u zbornicima Istrije Nobilissime radovi su mu izlazili i u časopisima La Battana, Alisei, IstriAmica, Književna republika i Trenutak proze te u zborniku Literarisch reisen: Istrien.

U izdanju Istarskog ogranka Hrvatskog društva pisaca objavio je 2019. knjigu eseja, zapisa, priča i stihova Pagine sparse e poesia: saggi, percorsi di terra e di mare, racconti, poesie (Pola/Pula - Zagreb - Fiume).

Nacionalno-politički deklarirao se „Istrijanom s talijanskom kulturom“, „Istrijanom Talijanom“ i „Talijanom u Istri“. Tragediju na pulskoj Vargaroli izbjegao je pukim slučajem jer je toga dana bio na drugoj plaži, a cijelog je života bio uvjeren da je to bila sabotaža Ozne. Nije volio Tita, smatrao je da je „on glavni razlog zbog kojeg su Talijani morali napustiti Istru“.

Pokopan je na bujskom groblju.

Slike