Morteani, Luigi, povjesničar i školski profesor (Motovun, 24.IV.1854. – Grožnjan, 15.IV.1936.).

Visoko obrazovanje završava na Sveučilištu u Gradcu (Graz) te 1877. počinje raditi u piranskoj Kraljevskoj školi. Otpočetka se zanima za povijest i 1882. u Piranu objavljuje članak o odnosima Istre i Njemačke tijekom srednjega vijeka koji će biti uvršten u školski program.

Godine 1884. je među osnivačima Istarskog društva za arheologiju i zavičajnu povijest (Società istriana di archeologia e storia patria), a dvije godine kasnije postao je jedan od urednika godišnjaka društva Atti e memorie (AMSI), koju je dužnost obnašao do 1919. Nakon što je Alberto Puschi postao ravnateljem Gradskog muzeja u Trstu, Morteani je umjesto njega 1885. imenovan profesorom povijesti i zemljopisa u tamošnjoj gimnaziji.

Dvije godine kasnije, 19.II.1887., ženi se Teresom Corva Spinotti, kćeri tadašnjeg grožnjanskog podestata. U njihovu čast Giovanni Vesnaver iz Oprtlja napisao je kratak prilog o povijesti Grožnjana.

Uz profesorski posao bavio se znanstvenim radom, istraživao i objavljivao radove o povijesti Istre i Trsta, Pirana i rodnog Motovuna. Upravo za potrebe tih istraživanja dopisuje se s Labinjanom Tomasom Lucianijem, publicistom i proučavateljem starina nastanjenim u Veneciji i, što je važnije, zaposlenim u tamošnjem arhivu, te je od njega dobio kopije mnogih dokumenata Mletačke Republike vezanih za Istru.

Objavljivao je i za školske obrazovne potrebe, prije svega iz zemljopisa, a njegovi radovi su više puta odobreni za korištenje u školskim programima, ne samo na području Istre nego i cijele Italije. Umirovljen je 1908., nakon više od 30 godina profesorskog rada u tršćanskoj gimnaziji. Iako u mirovini, nastavi se vratio tijekom Prvog svjetskog rata, zbog manjka profesora koji su bili mobilizirani u austrijsku vojsku ili prebjegli na talijansku stranu.

Nakon rata imenovan je načelnikom Grožnjana, gdje je proveo posljednje godine života. U braku je imao četvero djece, kćeri Biancu i Mariju te sinove Vittorija i Francesca koji će poput njega postati nastavnikom povijesti i zemljopisa.

Za života imenovan je počasnim građaninom Motovuna, ali i Izole o kojoj je objavio više radova.

Najvažniji radovi: "L’Istria e le sue relazioni con la Germania negli anni 952-1209. Cenni storici", u Scuola Reale superiore di Pirano. Programma scolastico 1881/82, Trieste 1882.; "Notizie storiche della città di Pirano", Archeografo triestino, vol. XI, sv. 1, 2 (1885.), vol. XII, sv. 1, 2 (1886.), vol. XIII, sv. 1 (1887.), tiskano i u posebnom svesku, Trieste 1887., anastatski pretisak s predgovorom Luigija Parentina, Trieste 1984.; "Condizioni economiche di Trieste e dell’Istria nel secolo XVIII studiate dalle relazioni dei podestà-capitani di Capodistria", u Ginnasio comunale superiore di Trieste. Programma 1887/88, Trieste 1888.; "Contratto de’ sali stipulato fra Venezia e Pirano nel 1616", Archeografo triestino, vol. XV, sv. 1, Trieste 1890.; "Isola e i suoi statuti", AMSI, vol. III, sv. 3-4 (1887.), vol. IV, sv. 1-2 i 3-4 (1888.), vol. V, sv. 1-2 (1889.), tiskano i u posebnom svesku, Parenzo 1889.; "Ristauro della Cattedrale di S. Giusto", Archeografo triestino, vol. XV, sv. 1 (1890.); "Storia di Montona", Archeografo triestino, vol. XVII, sv. 2 (1891.), vol. XVIII, sv. 1, 2 (1892.), vol. XIX, sv. 1, 2 (1893.-94.), vol. XX, sv. l (1895.), tiskano i u posebnom izdanju, Trieste 1895. anastatski prestisak, Trieste 1963.; "Cristoforo Colombo", AMSI, vol. VIII, sv. 3-4, 1892.; "Sulla lite per la decima dell’olio tra i vescovi di Capodistria e il clero e il popolo piranese", Archeografo triestino, vol. XXI, sv. 1, 1896.; "Pirano per Venezia", Archeografo triestino, vol. III, sv. 1, Trieste 1906.; "La fede ne’ documenti...", Pagine istriane, god. VIII, sv. 1, 1910.