Kalanki ili Piski, valovita pješčana golet koja se prostire u istočnom dijelu Gornje Bujštine, na području između Šterne i Čepića.

Naziva se i pustinja Šterna ili Calanchi di Sterna (Šternski kalanki). To područje izgleda poput male pustinje sa sivo-plavim pješčanim dinama. Čini ih lapor ili, kako se u Istri naziva, tašelac/tašel, siva ili žućkasta sitnozrnata sedimentna stijena, sastavljena od kalcita i gline.

Najveći dio pustinje prostire se na zapad, na području Šterne. Prvi dio je veličine 120 x 40 metara, da bi se na sjeverozapadnom rubu nastavila još 200 i više metara na sve strane. Ukupna joj je površina veća od 10 hektara.

Piski ili peski (u ekavskočakavskom dijalektu) u Istri, posebno u njezinom središnjem i sjevernom dijelu, nisu rijetkost, a izvanrednost ovoga fenomena kod Šterne je koncentracija velikog broja dina na jednome mjestu. Ovo je mjesto na kojem postane jasno zašto se središnji dio Istre naziva Sivom Istrom.

Takav krajolik vidljiv je i na prilazima Humu, ali i na drugim lokacijama uokolo, npr. podno Roča. Nedaleko od Gologorice nalazi se pećina Piskovica, prozvana po pisku (pijesku) koji je oblikovao okolni krajolik. Piskovica je najduža pećina u flišu u Hrvatskoj. Istražena je u dužini od 1.036 m. U neposrednoj blizini nalazi se još jedna pećina, Piskovica 2, istih osobina, dužine 256 m. Okolni krajolik oblikuju duboke vododerine zasječene u laporne naslage. Ti slojevi, složeni poput stranica zaklopljene knjige, nalaze se istočnije od Gologorice, prema Gradinju i Pazu, ali i sjevernije od Cerovlja, od Grimalde prema Draguću.