Kalčić, Gašpar, stolar, antifašist, partizanski borac (Srbinjak na Tinjanštini, 28.XI.1909. – Prkovići u općini Višnjan, 16.VII.1944.).

Brat je Bože Kalčića, zapovjednika partizanskih snaga Poreštine u Drugom svjetskom ratu.

U mladosti je emigrirao u Jugoslaviju, a naknadno se vratio u Istru, u sastavu Kraljevine Italije.

Živio je u Špadićima blizu Poreča, gdje je sagradio obiteljsku kuću. Kao politički sumnjiv, početkom Drugog svjetskog rata je mobiliziran u specijalni bataljun te poslan u Arezzo. Odatle bježi te se ilegalno vraća kući. Priključio se prvoj grupi boraca Poreštine, koja je 29.VII.1943. s brežuljka Rušnjaka kod Baderne krenula put Gorskog kotara.

Boreći se u redovima XIII. primorsko-goranske divizije bio je nekoliko puta ranjen.

Vraćen je u Istru sa zadatkom organiziranja partizanske borbe kao oficir obavještajnog centra za okrug Pazin.

Stradao je zajedno s Matteom Bernobichem kada ih je 16.VII.1944., na spavanju u stogu sijena kod Prkovića, probudila njemačka kolona u prolazu. Dali su se u bijeg misleći kako ih opkoljavaju, no tek tada ih je neprijatelj zamijetio. U nastaloj pucnjavi obojica su pogođeni u noge. Kako ne bi živi bili zarobljeni Bernobich si puca u glavu, a Kalčić aktivira ručnu bombu pod grudima.

Njihova tijela odvezena su u Poreč i tri dana javno izložena s istočne strane hotela Riviera gdje je bilo njemačko zapovjedništvo (ondje im je nakon rata podignut spomenik). Za to je vrijeme trajalo ratno slavlje koje je proglasio zapovjednik njemačkog garnizona Fiedler, smatrajući da je ubijen zapovjednik partizanskih snaga Poreštine Božo Kalčić, Gašparov brat. Pokopani su na obali uvale Brulo, južno od Poreča. Njihovi posmrtni ostaci preneseni su 16.VII.1945. na porečko groblje.

U Poreču mu je posvećena ulica.