Sironić, Šime, svećenik i profesor (Trviž, 29.IX.1882. – Rijeka, 24.VIII.1973.).

Studij bogoslovije završio je u Gorici 1906., te je službovao u Buzetu, Pojanama (Poljane) kod Ičići, Gradini i Materadi. Nakon studija filozofije i povijesti u Beču predavao je na Komunalnoj gimnaziji u Opatiji 1911.–18. Nakon I. svjetskog rata morao je napustiti Opatiju, te je prešao u Senjsko-modrušku, poslije Riječko-senjsku nadbiskupiju. Radio je u Kastvu (Učiteljska škola) i Sušaku (gimnazija) do umirovljenja 1946. Nakon toga živio je u Dragi kraj Rijeke, pomagao u pastoralnom radu te bio profesor i rektor Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci.

Surađivao je člancima u Istarskoj Danici, sušačkoj Istini i listu Gore srca. Objavio je dijelom autobiografski roman Teški dani (1961.), u kojem opisuje život i rad mladoga svećenika u sjeverozapadnoj Istri.