Stopedesetčetvrta brigada Hrvatske vojske, postrojba utemeljena 1.XII.1991. u Pazinu temeljem odluke ministra obrane Republike Hrvatske.

Bila je sastavljena od vojnih obveznika s područja Bujštine, Buzešćine, dijela Labinšćine, Pazinštine i Poreštine te organizirana u tri borbene bojne, postrojbe borbene potpore, pristožerne postrojbe i postrojbe logistike. Sredinom prosinca 1991., ulaskom u vojarnu „Veli Jože“ u Pazinu, započinje stvaranje uvjeta za rad djelatne jezgre i mobiliziranog dijela zapovjedništva brigade koje su činili pričuvnici s područja Pazina, Buzeta, Poreča i Buja.

Uslijedila je popuna vojnim obveznicima, ustrojavanje nižih postrojbi brigade te osmišljavanje i planiranje ubrzane obuke koja se provodila po satnijama. Jedan od prvih zadataka bio je preuzimanje oružja i streljiva općinskih štabova Teritorijalne obrane (TO) Istre iz skladišta na Fiželi u Puli. Nakon odlaska Jugoslavenske narodne armije iz Pule dio tog oružja i streljiva namijenjen 154. brigadi dopremljen je 22.XII.1991. u vojna skladišta Loke i Bertoši kraj Pazina kako bi se namirile njezine osnovne potrebe. Popuna ostalom logističkom opremom i sredstvima obavljena je uglavnom iz resursa TO. Pojedine bojne bile su naizmjenično angažirane 1992.-95. na ličkoj bojišnici na području Otočca, Ramljana, Perušića i Drenova Klanca. Postrojbe brigade bile su angažirane uglavnom u zimskim mjesecima, a u ljetnima su bivale demobilizirane.

U ljetnim mjesecima 1994. ukidaju se samostalne domobranske satnije Poreč, Pazin, Labin, Buzet i Samostalna domobranska bojna Buje, a u materijalnom i ljudskom smislu stavljaju se u sljedništvo 154. brigade koja se istovremeno preustrojava u 154. domobransku pukovniju. Od 2.VIII. do demobilizacije 26.VIII.1995. pukovnija u kompletnom sastavu sudjeluje u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja gdje kao snaga podupirućeg napora 9. gardijske brigade sudjeluje u oslobađanju cijelog prostora Krbavskog polja i Udbine te područja oko Plitvičkog Ljeskovca, Uvalice i Prijeboja. Nedugo zatim izbija na državnu granicu Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom u dolini rijeke Une i području Ličkog Petrovog Sela. U jednom okršaju sa srpskim pobunjenicima poginuo je branitelj Stipan Liović – Pobro iz Funtane.

Po povratku u Istru, svečano postrojavanje cijele 154. domobranske pukovnije obilježilo je i kraj borbenog puta postrojbe i njezinih pripadnika. Na gradskom stadionu u Pazinu održano je 26.VIII.1995., a dočeci su bili u Buzetu, Pazinu, Poreču i Umagu. Nakon demobilizacije pukovnija je prešla na mirnodopske aktivnosti te je djelovala do potpunog gašenja 31.XII.2004.

Zapovjednici brigade bili su Ivan Mužina, Milorad Alić, Drago Dika, Ivica Devčić i Mirko Vuković. Odaziv na mobilizaciju pripadnika 154. brigade/domobranske pukovnije bio je visok i kretao se od 95 do 100 posto. Kroz postrojbu je prošlo oko 6200 branitelja. Brigada je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog, a odlukom županijskih vijećnika od 14.III.2016. dodijeljen joj je Grb Istarske županije.

Povodom dvadesetpete obljetnice ustroja brigade objavljena je monografija 154. brigada Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Nakon ukidanja brigade briga o njezinim pripadnicima ostvaruje se u okviru braniteljskih udruga. Tradiciju njezina ratnog puta njeguju Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 154. sa sjedištem u Umagu, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH – ogranak Poreč te Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Pazinštine.

Slike