Piri-reis (Piri-kapetan, pravim imenom Ahmed Muhidin Pirija, poznat i kao Hadži-Ahmed Muhidin Piri-beg), osmanski admiral, geograf i kartograf (Galipolje, između 1465. i 1470. – Egipat, 1554.).

Već kao dječak počeo je ploviti Sredozemljem sa stricem Kemal-reisom (reis je bio naslov uobičajen za zapovjednike brodova), poznatim pomorcem i gusarom, a potom admiralom u službi sultana Bajazida II. Sudjelovao je 1516.-17. u pohodu sultana Selima I. na Egipat, a potom i u više vojnih kampanja u Crvenom moru i Perzijskom zaljevu. Sultan Sulejman I. postavio ga je 1547. za zapovjednika osmanske crvenomorske flote, a potom i za zapovjednika flote u Indijskom oceanu.

Svoja saznanja o navigaciji i zemljopisu ucrtavao je i upisivao na pomorske zemljovide, usto se koristeći kako starijim kartama, tako i iskazima osmanskih i kršćanskih pomoraca. Najpoznatija su mu djela karta svijeta iz 1513. (za koju se smatra da sadrži najstariji sačuvani prikaz američke obale) i zbirka portulana (zemljovida obala, odnosno luka) Knjiga o pomorstvu (Kitab-ı bahriye, napisana na turskom jeziku).

Knjiga o pomorstvu sačuvana je u dvama primjercima, starijem iz 1521., namijenjenom pomorcima kao praktični priručnik, i raskošnijem iz 1526. (434 stranice, 290 zemljovida), namijenjenom sultanovoj knjižnici te njihovim brojnim kopijama. U njima je Piri-reis prikazao obale, luke i sidrišta Sredozemnoga mora, prilažući opise luka i pomorskih putova te tadašnja znanja o navigaciji. Nerijetko je navodio i podatke o vegetaciji, dostupnosti pitke vode, mineralnim bogatstvima, klimi te društveno-ekonomskoj strukturi, etničkom sastavu i vjerskim uvjerenjima stanovništva.

Osobitu je pozornost posvetio istočnojadranskoj obali kao glavnom plovidbenom pravcu Mletačke Republike, glavnoga osmanskog suparnika na Sredozemlju. Nije poznato da je ikad bio na sjevernom Jadranu; vjerojatno je podatke preuzimao iz karata mletačkih pomoraca. Premda donosi važne podatke, nisu svi prikazi točni (za razliku od obala koje je osobno obišao) – neki su krivo orijentirani, a neki predimenzionirani, kao što i neki opisi luka nisu pouzdani, do čega je došlo zbog precrtavanja i prepisivanja prikaza manje mu poznatih područja. Istočnojadranska je obala opisana od juga prema sjeveru; tako nakon kvarnerskih otoka portulan nabraja Rijeku, Preluk, Lovran, Plomin, Labin, Medulin, zaljev i otok Verudu, Pulu, Brijune/Brione, Poreč, Novigrad, Umag, Piran, Izolu, Kopar, Milje i Trst te uvale i rtove između njih.