Film o Gabrieleu D'Annunziju dobio je šest nagrada na 72. Pulskom filmskom festivalu 16.VII., a 17.VII. isti je D'Annunzio predvodio bombardiranje Pule s osam tona bombi. Taj se povijesni kuriozitet zaista dogodio, ali u razmaku od 107 godina.

Dokumentarno-igrani film Fiume o morte o D'Annunziovoj okupaciji Rijeke (1919.-20.) osvojio je 16.VII.2025. najviše nagrada na festivalu u Puli. Od kritike je dobio najvišu prosječnu ocjenu (4,71) te čak šest Zlatnih arena: za masku, za kostimografiju, za scenografiju, za casting, za produkciju, a redatelj Igor Bezinović za režiju. Što je radio D'Annunzio u Puli dan poslije, 17.VII., ali davne 1918.? Tada su talijanski avioni pod njegovim zapovjedništvom izveli najveći napad koji je Pula dotad doživjela. Sudjelovalo je 88 aviona, a grad su tada po prvi put bombardirali i američki avioni. Pogođena su četiri broda, tri zračne luke, Pomorski arsenal i podmornička baza, ali nema podataka o broju stradalih. Tko zna što bi rekli stanovnici Pule koje je bombardirao D'Annunzio na podatak da će 11 desetljeća poslije film o njemu biti najnagrađivaniji na festivalu u njihovu gradu.

Akcije talijanske vojske prema austrougarskoj Puli bile su razumljive u Prvom svjetskom ratu. Iz četiri zračne luke u okolici Pule učestalo su polijetali hidroavioni i klasični zrakoplovi koji su od svibnja 1915. (po objavi rata Kraljevine Italije Centralnim silama) bombardirali Veneciju, Padovu, Anconu... Iz Pule su isplovljavali i brodovi koji su topovskim projektilima uništavali talijansku infrastrukturu. Strah na čitavom Mediteranu širile su i austrougarske i njemačke podmornice koje su u borbene misije polazile iz pulske podmorničke baze. U Pulu je znala navratiti i najuspješnija podmornica svih vremena U-35 koja je u Prvom svjetskom ratu potopila 224 broda s 539 741 bruto registarskom tonom. No, grad je prije svega predstavljao legitiman vojni cilj kao najsnažnije austrougarsko vojno uporište na Jadranu.

Uostalom, anglo-američki avioni su bombardirali Pulu i u Drugom svjetskom ratu zbog podmorničke baze nacističke Njemačke i Pomorskog arsenala gdje su se popravljale te podmornice.

Talijani su počeli s bombardiranjem Pule 30.V.1915., a najintrigantniji dio tih zračnih akcija tijekom rata događao se u kolovozu. Danas Talijani dolaze u grad kao turisti tijekom ferragosta, a onda su dolazili ratnim zrakoplovima da oslabe moć glavne ratne luke Austro-Ugarske Monarhije. D'Annunziova avantura na pulskom nebu započela je u noći s 2. na 3.VIII.1917. Iako, valja to spomenuti, postoje nepotpune informacije da je i ranije bombardirao Pulu kada je prvotni cilj (Trst) bilo nemoguće gađati zbog magle.

Početkom kolovoza 1917. bio je motritelj u avionu Caproni Ca.3 broj 2378 u sastavu 8. eskadrile As pik. Talijanska eskadrila, sastavljena od 36 aviona Caproni, ispustila je na pulske vojne objekte šest tona bombi. I sljedeće noći, 3./4.VIII., bio je motritelj u floti od 29 talijanskih bombardera nad Pulom. Nakon bombardiranja 8./9.VIII. D'Annunzio je promaknut u bojnika, a upravo je te noći prvi put uskliknuo borbeni poklič koji će preuzeti fašisti. Raniji poklič „Hip, hip, hurrà!“ zamijenio je s „Eia! Eia! Eia! Alalà!“ Te je noći nad Pulom bačeno 238 bombi (90 bombi po drugom izvoru) s oko osam tona eksploziva iz 25 aviona (28 ih je poletjelo, ali tri nisu stigla do Pule). Nakon svakog povratka iz Pule D'Annunzio je tražio da se na nosu aviona Caproni 2378 ispiše datum kada su bombardirali grad. Pored datumâ napisana je velikim tiskanim slovima latinska parola „repetita iuvant“ (ponavljanje pomaže). Taj dio aviona izložen je u Muzeju zrakoplovstva „Gianni Caproni“ u Trentu.

Kako su tada izgledale noći nad Pulom? D'Annunzio je opisao da su išli s istom spokojnom radošću kao da idu na zabavu. O svojoj prvoj misiji napisao je da su održavali brzinu krstarenja od 120-140 kilometara na sat, ali su se spustili s 2000 na 1800 metara visine kako bi mogli bolje uočiti ciljeve. Austrougarska obrana zapazila ih je na području Barbarige, gdje ih je osvijetlila dvama snažnim reflektorima, a broj reflektora se povećavao kako su se približavali Puli. Osvjetljavali su ih i s dvije brijunske punte (Vrbanj i Peneda) te jedne štinjanske (Debeljuh), ali i jednim slabijim reflektorom južno od Fažane. D'Annunzio je izbrojao da ih je nad Pulom osvjetljavalo 30 reflektora.

„Bacali smo granate dok nas svjetlo reflektora nije prestalo proganjati, ali je i vatra protuzračne obrane, intenzivna od samog početka i neuredna, postajala sve preciznija“, zapisao je 54-godišnji D'Annunzio. Snažna protuzračna paljba s pulskih fortifikacija, o kojoj je svjedočio talijanski avijatičar, spriječila ih je da se spuste niže i bolje ciljaju mete.
Talijanska avijacija je po povratku u baze prijavila brojne oštećene avione, a austrougarski su mediji objavili kako je šteta u gradu bila beznačajna.

Bombardiranje Pule se ponovilo u rujnu i listopadu 1917., ali bez D'Annunzija. On se vratio u srpnju i kolovozu 1918. Sam je (bez pratnje) bombardirao Pulu 21.VIII.1918. Razaranje Pule se nastavilo u rujnu i listopadu, ali ponovno bez D'Annunzija. Zadnji prelet talijanskih avijatičara bio je 24.X. kada su, unatoč snažnoj protuzračnoj paljbi, bacili letke nad Pulom kojima su poručili kako Austrija više ne postoji i da će istočni Jadran biti priključen Italiji.

Danas u sjeveroistočnoj Italiji postoje spomenici i muzeji posvećeni talijanskim zračnim asovima koji su bombardirali Pulu, a vojna zrakoplovna luka Aviano je nazvana po njima (Maurizio Pagliano i Luigi Gori). O braniteljima Pule iz Prvog svjetskog rata nema vidljivog traga u gradu. No, u njemu i dalje živi legenda iz vremena Jugoslavije da iz austrougarskih fortifikacija nije ispaljen ni plotun na neprijatelja, o čemu je slušao budući filmski redatelj Bogdan Žižić dok je 1957. kao ročnik služio u Jugoslavenskoj narodnoj armiji na Muzilu i to kasnije zapisao u svojoj memoarskoj knjizi Pješčana ura (Zagreb 2009.).

Luigi Gori, Maurizio Pagliano, Gabriele D'Annunzio i Giovanni Battista Pratesi pored capronija 2378 - na nosu aviona ispisani su datumi kada su bombardirali Pulu (Fondazione Museo storico del Trentino)

• 
•