Za Vodnjan se godinama piše da je prvi u Istri dobio električnu javnu rasvjetu i da je to bilo šest godina prije nego što je Nikola Tesla elektrificirao Šibenik. No, proteklih su godina digitalizirani časopisi i novine iz tog vremena te sada šira javnost može razotkriti da brojne vodnjanske legende ne drže vodu, a među njima i ona upisana na spomenik koji je 2002. podignut u sjećanje na taj događaj.

U mnogim hrvatskim publikacijama se navodi da je prva javna upotreba električne energije bila 28.VIII.1895., a u novije vrijeme se taj datum obilježava i kao Dan Hrvatske elektroprivrede. Te su davne 1895. šibenske ulice osvijetljene s 320 uličnih električnih svjetiljki iz netom pokrenute Hidroelektrane Krka. Time je Šibenik postao prvi grad na svijetu koji je osvijetljen izmjeničnom električnom energijom.

No, u Vodnjanu smatraju da su oni bili ispred svih te da su električnu javnu rasvjetu dobili šest godina ranije – 15.XI.1889. Mnogo je novinskih članaka napisano o tom događaju kao prvom u kronologiji elektrifikacije Hrvatske, a tako stoji i na mrežnim stranicama Hrvatske elektroprivrede („od početka javne distribucije 1889. u Vodnjanu“). To je objavila i Istarska enciklopedija u natuknici o Pietru Marchesiju. Općina Vodnjan je na spomeniku zapisala: „Zahvaljujući Pietru Marchesiju (1862-1929) zaslužnom građaninu, akademskom slikaru i prosvijećenom industrijalcu, Vodnjan je postao prvi grad u Istarskoj provinciji koji je dobio javnu električnu rasvjetu. Zapravo je na ovom trgu ʻS.Nicolòʼ, u prisustvu općinskih vlasti i znatiželjnih stanovnika, 15. Studenog 1889. upriličena službena prezentacija gradskih ulica s energijom koju je proizvela Električna centrala S.Lorenzo, uz distribuciju mreže instalirane na trošak tog zaslužnog industrijalca.“

O tome što piše na spomeniku nema nikakvih pisanih tragova u dostupnim istarskim digitaliziranim tiskovinama na hrvatskom i na talijanskom jeziku iz studenoga i prosinca 1889., te iz siječnja 1890. Ako to nije bilo 1889. kada se onda dogodilo? Istarska enciklopedija u natuknici „elektrifikacija“ pak navodi da je to bilo 10 godina kasnije, 1899., dakle četiri godine nakon Šibenika. Analizom digitaliziranih izdanja iz tog vremena pronašli smo da je najdetaljniji izvještaj objavio Il Popolo Istriano u broju od 18.XI.1899. Opisano je kako je 15.XI. izvedeno prvo testiranje električne rasvjete u Vodnjanu – „Trg San Nicolò bio je u 18 sati prepun ljudi, a svi su se divili prekrasnom, jasnom svjetlu žarne niti koje je vibrirala unutar staklene kugle.“

Dakle, Vodnjan je tog dana dobio jednu svjetiljku na križanju triju ulica, koje se danas zove Zagrebački trg. Tada je Marchesi predstavio plan kako bi postavio električnu javnu rasvjetu u narednoj godini. Općinskoj vlasti je predložio postavljanje 100 svjetiljki. Poduzetnik je odmah našao računicu kako da se to financira – 1500 forinti, koliko općina troši na petrolejsku rasvjetu, trošila bi na električnu. U istom tom broju od Il Popolo Istriano piše da se 17.XI. u Vodnjanu raspravljalo o projekciji proračuna za 1900. te da je odobren iznos od 1500 forinti za električnu rasvjetu. Iz tog članka se dade naslutiti da će Vodnjan javnu rasvjetu dobiti tek 1900. Tražili smo potvrdu toga u svim dostupnim digitaliziranim istarskim časopisima na talijanskom i na hrvatskom jeziku izdanima od 1.I. do 31.XII.1900. No, mediji nisu objavili ni jedan članak o tome.

Ako Vodnjan nije dobio javnu rasvjetu ni 1889., ni 1899., ni 1900., kada ju je dobio? Marcello Bogneri je u knjizi Cronache di Pola e dell'Istria 1847-1914: gli anni della dominazione austro-ungarica (Trst 1990.) prenio da je 30.XI.1902. Vodnjan po prvi put osvijetljen električnom energijom koju je proizvelo postrojenje Marchesi te da je upaljeno 100 svjetiljki po gradskim ulicama. Međutim, tu njegovu objavu valja uzeti s velikom rezervom jer je u istoj knjizi prenio da je prezentacija javne rasvjete bila 25.XI.1899., deset dana poslije stvarnog događaja, no to je ipak manja greška od podatka navedenog na spomeniku u Vodnjanu, gdje je pogriješeno čak za 10 godina.
No, događaj od 30.XI.1902., koji prenosi Bogneri, ne spominje se ni u jednoj istarskoj novini na talijanskom i hrvatskom jeziku izdanoj od 1.XI.1902. do 31.I.1903. Ipak, u svojoj knjizi navodi kako citira i neke talijanske novine iz tog vremena koje nisu digitalizirane, stoga će možda budući istraživači naći potvrdu njegovih vijesti.

U potrazi za istinom o vodnjanskoj javnoj rasvjeti analizirali smo sve tri monografije koje je izdala Elektroistra. U njima piše da je javna upotreba električne energije započela 1900., ali ne u Vodnjanu već u Puli. Tada je položen kamen temeljac za zgradu termoelektrane za proizvodnju električne energije. Ta zgrada i danas postoji te je u njoj sjedište Elektroistre.

U monografiji izdanoj 1990., kao i onoj iz 2000., piše da je 24.IV.1904. krenuo pulski električni tramvaj, a to je jedna od mnogobrojnih grešaka u publikacijama Elektroistre jer je svečano otvorenje tramvajske linije bilo 23.III. Prethodno je bila prva pokusna vožnja 4.III., a već 11.III. prva ozljeda od strujnog udara, kada je Alberto Simonek dotaknuo električni kabel tramvajske linije i ostao u nesvijesti nekoliko minuta.

Električna javna rasvjeta, s dva rasvjetna tijela, upaljena je kod Slavoluka Sergijevaca 22.XII.1906.

U monografijama Elektroistre se navodi da se nakon Pule pojavljuju proizvođači i distributeri električne energije u Vodnjanu (i u Vrsaru te na Susku), ali u razdoblju od 25 godina nakon Pule. Elektrifikacija Istre je počela 1920. izgradnjom 50-kilovoltnog voda od Opčina do Pule te prvu električnu rasvjetu dobivaju krajem 1920-ih Pazin, Poreč i Labin, a početkom 1930-ih Buje, Buzet i Rovinj.

Elektroistra griješi u svojim publikacijama kada ističe Pulu kao pionira javne elektrifikacije u Istri. Sve je počelo puno ranije, ali ne na jugu Istre već na njezinu sjeveroistoku. Opatija je dobila termoelektranu i javnu rasvjetu još u 19. stoljeću pa je pretekla i industrijski razvijeniju Pulu. No, Pula je ipak imala u upotrebi električnu energiju prije Opatije, ali samo u vojnim kompleksima (tvrđavama i brodogradilištu) te nekim privatnim i javnim objektima.

Na spomeniku u Vodnjanu istaknut je QR-kod koji na mobitelu pokreće animaciju s likom Pietra Marchesija i prvim stupom javne rasvjete na Zagrebačkom trgu, gdje je 1899. poduzetnik Vodnjancima prikazao rad električne žarulje

• 
•