Vrulje, priobalni podmorski izvori slatke vode koja neprekidno dotječe podzemnim pukotinskim kanalima iz udaljenoga okršenoga zaleđa.

Ovisno o jačini dotoka podzemne vode, o dubini na kojoj se nalazi otvor vrulje te o udaljenosti pojave od obale, za vrijeme bonace vrulje se mogu vidjeti u obliku kolobara i na morskoj površini. Mogu izbijati iz dubine od nekoliko metara do stotinu metara. U moru se mogu i fizički osjetiti zbog temperature znatno niže od okolnoga mora.

Kanali vrulja mogu biti vertikalni ili ukošeni, nalik na lijevak u kojem pri dnu iz uske pukotine izbija pod određenim pritiskom slatka voda. Na nekim mjestima vrulja ima pećinski horizontalni kanal u kojem se mogu nalaziti nakupine stalaktita i stalagmita. To je dokaz da je u geološkoj prošlosti, u vrijeme dok Jadransko more nije poplavilo taj dio nekadašnje udoline između istočnojadranskih planina i talijanske obale, izvor bila pećina u kojoj su se stvarali kalcitni saljevi.

Vrulje su uz istarsku obalu uočljivije i mnogobrojnije na njezinoj istočnoj strani, od Opatije do rta Crne punte kraj Koromašna/Koromačna. Najbolje se primjećuju oko Ičića, Ike, Lovrana i Brestove, u podnožju ustrmljenih dijelova padina Učke te podno nižih planinskih obronaka vrhova Brguda i Sisola. Kraj uz zapadnu obalu uglavnom je zaravnjen i okršen plato visine od 100 m do 200 m, koji se malo pomalo snizuje prema moru, pa je pojava vrulja vezana isključivo uz jače rasjedne linije i može se registrirati samo nakon dužega kišnoga razdoblja. Podvodna izbijanja vode u obliku vrulja registrirana su na nekoliko mjesta u Limu (Limskom kanalu/ zaljevu, na dijelu koji je najviše uvučen u kopno (pokraj uzgajališta oštriga/kamenica). Male povremene vruljeprimjetne su i uz obalu južno od Poreča (sjeverno od uvale Brulo).