Kirin, Radovan, atletski i rukometni trener, sportski djelatnik (Lovrečan [Ivanec kod Varaždina], 23.III.1936. – Pula, 23.X.2025.).

Sin Viktora i Slave rođ. Rauš.

Završio je Pedagošku akademiju u Rijeci i Višu trenersku školu pri Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu.

Od rane mladosti opredijelio se za atletiku i rukomet. Kao gimnazijalac bio je u Varaždinu član Atletskog kluba Sloboda. Postao je juniorski prvak Hrvatske 1953. u utrci na 1000 m. Bio je član juniorske i seniorske reprezentacije Hrvatske 1955.

Od 1955. živio je u Puli, gdje je radio kao nastavnik i djelovao u sportu. Uključio se u rad pulskog Društva za tjelesni odgoj (DTO) Partizan i osnovao sekcije za atletiku i rukomet. Inicijator je osnivanja Rukometnog kluba Rivijera, koji je 1957. bio prvi samostalni rukometni klub u Puli. Bio je trener i igrač Rivijere, s kojom je nastupao u Primorsko-istarskoj regionalnoj ligi 1958.-60. Jedan je od osnivača pulskog Atletskog kluba (AK) Istra (1961.) i član prvog upravnog odbora kluba. Sve do odlaska u mirovinu 1990. bio je trener u AK Istra, klubu koji se zvao i 3. januar i Puljanka. S Istrom je već 1963. postao ekipni prvak Hrvatske.

Najzaslužniji je za razvoj pulske atletike u tridesetogodišnjem razdoblju, a mnogi atletičari koje je trenirao afirmirali su se i u drugim klubovima. Pod njegovim trenerskim vodstvom brojni su pulski atletičari postali reprezentativci i prvaci države, a među njima su najistaknutiji Ivica Karasi, Zlatko Homoki, Milan Vitasović, Milovan Savić, Marinela Foško i Predrag Melnjak. Bio je do 1971. i trener reprezentativca Luciana Sušnja iz Rijeke, koji je poslije postao višestruki prvak Europe. Kao savezni atletski trener sudjelovao je na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu i 1980. u Moskvi, a bio je i trener juniorske reprezentacije Jugoslavije. Na njegovu inicijativu Medulin je postao međunarodni centar za pripremu vrhunskih atletičara. Kao trener za kondicijsku pripremu surađivao je s boksačkim prvakom Matom Parlovom. Bio je sudionik Međunarodnog kongresa atletskih trenera za sprint 1968. u Brnu. Stekao je zvanje atletskog i rukometnog suca.

Kao sportski djelatnik obnašao je značajne dužnosti u sportu Pule, Istre i Hrvatske. Inicirao je 1965. osnivanje Rukometnog odbora Pule. Bio je prvi tajnik Saveza za fizičku kulturu Pula, a 1972.-80. tajnik Saveza školskih sportskih društava Pula. Bio je član predsjedništva Saveza organizacija fizičke kulture (SOFK) Pule te tajnik Saveza za sportsku rekreaciju Pula, predsjednik Atletskog saveza Istre, član predsjedništva Hrvatskog atletskog saveza (HAS), predsjednik Stručne komisije HAS-a, član trenerske organizacije Hrvatske.

Zbog zasluga je izabran u Europsku atletsku federaciju (EAA), gdje je obnašao odgovorne dužnosti na međunarodnim natjecanjima: Mediteranskim igrama 1979. u Splitu, Svjetskom kupu 1981. u Rimu, Univerzijadi 1987. u Zagrebu, Europskom juniorskom prvenstvu 1989. u Varaždinu i Europskom prvenstvu 1990. u Splitu. Inicirao je izgradnju sportskih objekata i vanjskih terena pri školama, a najznačajnija je izgradnja atletske tartan staze za potrebe manifestacije Alpe Adria 1986. u Puli. Nakon odlaska u mirovinu bio je osnivač i prvi predsjednik Ski kluba Istra-Dolomiti iz Pule te učitelj skijanja. Zbor učitelja i trenera skijanja Istra izabrao ga je za počasnog člana.

Njegova polusestra Mirna Kirin bila je uspješna zagrebačka i hrvatska kuglačica.

Dobitnik je Zlatne značke SOFK-e Jugoslavije 1974., priznanja SOFK-e Hrvatske 1986., priznanja EAA-a 1990., Nagrade za životno djelo Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) „Matija Ljubek“ 2002. te nagrada za životno djelo Saveza sportova Grada Pule (SSGP) 2005. i Saveza sportova Istarske županije (SSIŽ) 2007. Povodom obilježavanja 50. godišnjice SSGP-a dodijeljeno mu je 2012. priznanje za doprinos razvoju sporta.

Objavio je 2025. autobiografiju Mojih 75 godina u sportu (ur. Mihajlo Tikvicki).

S Anitom rođ. Jurinčić imao je kćer Silviju i sina Dražena.

Od 1990-ih je živio u Medulinu, a od 2014. u Vinkuranu.

Pokopan je na groblju u Premanturi.