Aničić, Josip, svećenik, začasni kanonik (Pojane [Poljane] iznad Ičići, župa Veprinac, 16.III.1873. - Pula, 25.III.1956.).

Studij teologije završio je u Gorici, a zaređen je 21.XII.1896. te inkardiniran u Tršćansko-koparsku biskupiju.

Prvo je bio kapelan u Pazinu, 1897.-98., pa u Oprtlju te u župi Sv. Križa u Srdočima na Kastafšćini, u kojoj je potom, polovicom prvog desetljeća XX. st., bio i župnik. U to je vrijeme bio i vjeroučitelj u zametskoj školi te je 1907. potaknuo izgradnju crkve na Zametu, kao zametka buduće župe. Župnikovao je od 1907. do 1918. u Zvoneći, pa u Šušnjevici, gdje je 1920. optužen zbog hrvatskog nacionalnog djelovanja (u crkvi se vjernicima uvijek obraćao na hrvatskom jeziku) te je jedva izbjegao fašističku torturu.

Zatim je bio župnik u Brgudu i Vodicama, a 1927.-46. u Lanišću, gdje je dovršio gradnju nove župne crkve te joj pribavio (prema jednima 1928., prema drugima 1935.) mramorne oltare i vrijedno drveno polikromno gotičko raspelo (XIV.-XV. st.) iz tršćanske katedrale sv. Justa. Uspio je 1944. spasiti naselje od njemačke odmazde, paleža i pokolja.

Potom je bio župnik u Račicama i Lindaru te naposljetku u Brkaču.

Umro je u pulskoj bolnici, a po vlastitoj je želji pokopan u Oprtlju.