Brozina, Ivan - Slovan, antifašist, partizanski zapovjednik (Jelšane, 1.VI.1920. - Opatija, 7.X.1973.).

Već 1938. talijanske su mu vlasti sudile zbog antifašizma, a u talijanskoj vojsci je 1941. postao suradnikom narodnooslobodilačkog pokreta (NOP), te je dospio u vojni zatvor u Veroni, iz kojega je početkom 1942. došao u Istru. U proljeće 1942. bio je u Brkinskoj četi, koja je djelovala sjeverno od Ilirske Bistrice. Početkom lipnja odvojio se od čete i s četiri suborca prešao željezničku prugu Rijeka-Trst, uspostavivši logor kraj sela Kućela, odakle su održavali vezu s Rijekom i tamošnjim partijskim rukovodstvom. Uspostavili su vezu i s Krasom i Lovranštinom, a da bi grupa ojačala otišao je na kastavski punkt, odakle se uputio u Štab 2. bataljuna 2. odreda 5. operativne zone.

Potkraj kolovoza 1942. kraj Gerova je osnovana Prva istarska partizanska četa (5. četa 2. bataljuna »Vladimir Gortan« 2. odreda 5. operativne zone), koja je krenula u Istru i uspostavila logor na Planiku. Na dvadesetu obljetnicu Musolinijevog Pohoda na Rim, u noći 27./28.X.1942., minirala je prugu kraj Rukavca i uništila transportni vlak, a potom se početkom prosinca povukla pred napadom talijanske vojske.

Nakon njemačke listopadske ofenzive 1943., u Istri se osnivaju prve čete, a Brozina je bio zapovjednik I. istarske partizanske čete, koja je djelovala je na području Klane i Ilirske Bistrice, i na pruzi Trst-Rijeka. Brozina je 14.I.1944. postavljen zapovjednikom 4. istarskog bataljuna, a kad su 1.IV.1944. osnovani 1. istarska brigada »Vladimir Gortan« i 1. partizanski odred »Učka«, postavljen je za zapovjednika Odreda. Već 11.VI. postavljen je za prvoga zapovjednika 2. brigade.

Nakon rata ostao je u službi Jugoslavenske armije (JA); školovao se u vojnim školama SSSR-a i Jugoslavije, te obnašao nastavničke i vojne dužnosti. Prije umirovljenja u činu pukovnika niz godina zapovijedao je pješačkim pukom.

Svoja sjećanja objavio je u zbornicima, te u knjizi Put I. istarske partizanske brigade »Vladimir Gortan« (Pula 1959.).