Markov, Mladen, profesor, glazbenik i dirigent (Zrenjanin [tada Veliki Bečkerek, Ugarska, danas u Vojvodini], 5.III.1906. – Ankaran, 30.VII.1973.)

Sin Stjepana i Tereza, rođ. Awender, imao je petero braća i sestara.

Školovao se u Budimpešti.

Do 1948. radio je kao glazbenik u orkestru, dirigent i voditelj zborova u Dubrovniku, Korčuli i Zagrebu.

U bujskoj gimnaziji „Vladimir Gortan“ zaposlio se u ožujku 1948. na radnom mjestu nastavnik muzičkog odgoja. U školi je osnovao limenu glazbu i mješoviti pjevački zbor koji je ubrzo osvajao prva mjesta na mnogim manifestacijama pa je postao jedan od najboljih u Istri. Zbor je nastupao u Zadru, Šibeniku, Splitu, Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i Dubrovniku.

Vodio je tri pjevačka zbora: Kulturno-umjetničko društvo (KUD) „Bratstvo“ iz Marušići, Hrvatsko prosvjetno društvo (HPD) „Ante Babić“ iz Buja i zbor u Materadi. Prvi je u tom dijelu Istre u zborsko pjevanje uveo pjesme na istarskoj ljestvici Ivana Matetića Ronjgova, Matka Brajše Rašana i drugih kompozitora. Godine 1954. vodio je zajednički nastup KUD-a „Bratstvo“ i Zbora prosvjetnih radnika Bujštine u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu, kao predstavnika Slobodnog Teritorija Trsta (STT).

Pokrenuo je rad limenih glazbi na Bujštini: vodio je limenu glazbu „Lipa“ iz Kaštela, KUD „Naša sloga“ iz Babići i obnovio puhački orkestar Gimnazije u Bujama.

Bio je i jedan od organizatora Festivala kulturnog stvaralaštva Bujštine, zadužen za muzičke sastave i zborove od 1948. Bavio se i skladanjem i režijom te je 1951. režirao i napisao glazbu za prvu cjelovitu predstavu dramske grupe HPD „Ante Babić“ – dramski komad s pjevanjem Neželjeni gost. Njegovo najznačajnije ostvarenje datira iz 1954., kad je Hrvatsko amatersko kazalište iz Buja preraslo u profesionalno Narodno kazalište „Otokar Keršovani“.

Markov se bavio se i komponiranjem i režijom kazališnih predstava. Najveći doprinos dao je u stvaranju kazališnog komada Dubravka uz pomoć zagrebačkog HNK-a, Narodnog kazališta Rijeka i Narodnog kazališta Pula. Režirao ju je tada poznati redatelj Marko Fotez, a glazbu je napisao Markov koji je uvježbavao i dirigirao puhačkim orkestrom iz Portoroža, zborovima „Bratstvo“ iz Marušići, bujske gimnazije i prosvjetnih radnika Bujštine. Pastorala Ivana Gundulića u kojoj je sudjelovalo 146 izvođača prikazana je 12.VI.1954. u Bujama na Trgu Josipa Broza Tita pred ukupno 13 849 gledatelja.

Ukidanjem zone STT-a i Kotara Buje, 1954. i 1955. započinje egzodus stanovništva, a teška ekonomska kriza negativno se odrazila i na kulturni život. Prestalo je s radom i kazalište u Bujama, koje je 1956. pripojeno Istarskom narodnom kazalištu u Puli.

Nakon rada u Gimnaziji 1958. je postavljen je za direktora Muzičke škole u Puli, gdje je vodio pjevački zbor „Matko Brajša Rašan“. U Umag se vratio 1971., kada je osnovao Muzičku školu u kojoj je učio polaznike sviranju puhačkih instrumenata.

Za predani rad odlikovan je 1954. Ukazom predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita Ordenom rada III. reda za intenzivan, nesebičan i patriotski rad te za rad s omladinom izvan škole. U spomen na njega i njegovo djelo postavljena je velika fotografija pjevačkog zbora Gimnazije u školskom prostoru, a 2013. na ulazu u atrij bujskog Pučkog otvorenog učilišta mramorna spomen-ploča.

Imao je suprugu Mariju, rođ. Razza i kćer Istranku.

Preminuo je 1973. u bolnici u Ankaranu, a pokopan je u Umagu.

Slike