Crljenica, Janko, pjesnik (Pula, 19.V.1948. – Pazin, 2.X.2026.).

Otac Josip bio je rudar, a majka Fuma, rođ. Šugar, bolničarka, poslije domaćica. Imali su i sina Rudolfa (1942. – 2025.), vodoinstalatera, i kćer Mariju – Mici (rođ. 1951.), medicinsku sestru, instrumentarku na kirurgiji te kasnije nastavnicu u Medicinskoj školi Pula.

Završio je osnovnu školu u Marčani i Pedagošku gimnaziju u Puli. U gimnaziji su s njim u razredu bili, između ostalih Franci Blašković, Drago Orlić i Nives Tomišić. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci te stekao zvanje profesora industrijske pedagogije. Zaposlio se u Tvornici električnih strojeva i uređaja Uljanik (TESU), gdje je radio kao voditelj kadrovske službe.

Pisao je pjesme standardnim jezikom i južnoistarskom čakavicom, objavljujući uratke u Istarskom borcu, Istarskom mozaiku, Galebu, Dometima te u humorističnom prilogu Glasa Istre Vaš kantunić. Redovito je pisao i za Uljanikov mjesečnik Uljanik. Sudjelovao je na Susretima na dragom kamenu, manifestacijama Čakavskog sabora i Smotri kulturnih stvaratelja Hrvatske te pisao pjesme za zborove, klape i estradne umjetnike. Organizirao je 1983. u Parizu predstavljanje amaterskih stvaratelja Uljanika.

Objavio je zbirku poezije Pisme (Pula 1973., s vinjetama Renata Percana), pjesničku zbirku Garofula u cvitu (Pula 1992., s ilustracijama Ivana Lackovića Croate) te pjesničku zbirku za djecu Mama, odmori se (Umag 1994.). Garofula u cvitu doživjela je pet izdanja, a zahvaljujući pjesnikinji Gianni Dallemulle Ausenak prevedena je i na talijanski pod naslovom El garofano in fior.

Njegove su stihove uglazbili mnogi skladatelji: Raymond Ruić (Mišnice, koje je 1975. otpjevala Lidija Percan), Josip Kaplan (Užanca), Nello Milotti (Uljaniku, Homo doma, Šjor Nino Bevandela), Andrej Baša (Manjona), Angelo Nino Tarticchio (Briškula), Nikola Drpić (Pegulan), Gianni Signorelli (Dušo moja, Martinja), Boris Turk (Istrijanka, Kafe, Pulski mladići, U srcu Europe, Naši mladići), Dario Burić (Dojdi na more), Ludvik Slana (Moga dida moro), Bruno Krajcar (Lipa Istrijanka), Tomo Njegovan (Bura, Pismo materi), Serđo Valić (Ribar Mate), Robert Grubišić (Luzar u cvitu), Đeni Dekleva-Radaković (Lipa Istrijanka) i drugi.

Bio je član Saveza udruga inovatora Istarske županije, istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika te u dva mandata vijećnik u Općini Marčana, gdje je izabran kao nositelj liste Hrvatske narodne stranke (2001.) i Hrvatske stranke umirovljenika (2005.).

Posljednjih godina života intenzivnije se posvetio kiparskom radu, izrađujući razne skulpture. Gostovao je u školama diljem Istre, gdje je djeci kazivao svoje stihove i predstavljao zavičajne specifičnosti Marčanštine. Za doprinos dijalektalnom pjesništvu, kulturi i očuvanju lokalnoga govora 2018. proglašen je počasnim građaninom Općine Marčana.

Sa suprugom Ljubicom, rođ. Čikada, domaćicom u OŠ Marčana, imao je sina Ivicu (rođ. 1983.), doktora fizike.

Sahranjen je u Marčani.

Slike