Po završetku Prvog svjetskog rata, u ožujku 1919., Istru su posjetili američki novinari. Isto se ponovilo i po završetku Drugog svjetskog rata, u ožujku 1946. Tada je Istru obišlo više od 30 novinara iz različitih zemalja. Dok su 1919. novinari obilazili odabrane turističke destinacije, godine 1946. imali su zadatak izvještavati o posjetu Međusavezničke komisije za razgraničenje. Njihovi izvještaji se 80 godina koriste za interpretaciju tog burnog vremena.

Rad komisije prikazala je Ersiliagrazia Spatafora u knjizi Le frontiere dell'Italia (Milano 1979.). Napisala je kako je od 9.III. do 5.IV.1946. komisija posjetila pet gradova, 27 sela, organizirala 52 intervjua i provela nekoliko „neslužbenih istraga“, podneseno joj je otprilike 4000 peticija i rezolucija, 350 iz Italije i 3650 iz Jugoslavije, nakon čega je 29.IV. podnijela izvješće koje je bilo temelj za razgraničenje Julijske krajine 1947. između Jugoslavije i Italije.

Datumi posjeta te komisije Istri drukčije su navedeni u dnevniku Giovannija Marottija (Il „Diario Polese“ di Giovanni Marotti, 8 settembre 1943, 16 settembre 1947, Rovigno-Trieste 2022.). On je njezine aktivnosti opisao dan po dan te je naveo da su u Trst stigli iz Milana 7.III. te se po obilasku vratili u Trst 23.III. Od 16. do 23.III. bili su smješteni u privremenom sjedištu u Pazinu, gdje ih je dočekao Većeslav Holjevac, zapovjednik Vojne uprave Jugoslavenske armije za Istru i Slovensko primorje od kolovoza 1945.

U tjedan dana, koliko su boravili na poluotoku, članovi komisije posjetili su Labin, Opatiju, Pazin, Poreč i Rijeku, gradove u Zoni B Julijske krajine te Pulu u Zoni A. Te su obilaske obilježile manifestacije dviju suprotstavljenih skupina Puljana i Tršćana u Zoni A, koja je bila pod Savezničkom vojnom upravom, dok u Zoni B protalijanska strana nije imala nikakve mogućnosti javnoga istupanja. S jedne strane su talijanski iredentisti (tako ih je nazvao Marotti) zagovarali zadržavanje talijanske uprave te su na prosvjedima isticali talijansku trobojnicu bez kraljevskih simbola. Zagovornici Jugoslavije bili su Hrvati, Slovenci i dio Talijana, koje je Marotti nazivao federalistima. Nosili su hrvatske, slovenije i talijanske zastave s crvenom zvijezdom, portrete Josipa Broza Tita i table s projugoslavenskim parolama.

Prvi sraz sukobljenih strana u Puli zabilježen je 18.III. na Giardinima. Tada je ekonomska sekcija savezničke potkomisije posjetila pulske tvornice te potom razgovarala s predstavnicima pulske privrede i sindikata. Netrpeljivost dviju strana, iredentista i federalista, tada se svela na zviždanje. Dan kasnije su zvižduke zamijenili vrijeđanjem. U tim sukobima sudjelovali su i muškarci i žene.

Vrhunac ožujskih netrpeljivosti u Puli zabilježen je 21.III., kada su se na Rivi sukobili federalisti s iredentistima te je nakon tučnjave bilo krvavih glava. Članovi komisije su tog dana stigli automobilima u Gradsku palaču u 11:45 sati. Na Forumu je nekoliko tisuća federalista klicalo Jugoslaviji, mahalo zastavama, uzdizalo table s parolama, plesalo kolo u tri kruga u čitavoj širini Foruma i pjevalo u sav glas. Izviždali su ih iredentisti koji su pjevali Garibaldijevu himnu i klicali Italiji, a bili su smješteni do Augustovog hrama i Gradske palače. Nakon 22 sata iredentisti su otišli, a federalisti su plesali, pjevali i upućivali ovacije komisiji do 1:40 sati – sve dok članovi komisije nisu otišli.

U Pulu su idućeg dana ponovno stigli članovi komisije, ali je iredentista tada bilo 10 puta više, 20 tisuća naspram 2000 federalista. Iredentisti, kojima su se pridružili Tršćani stigli dvama parobrodima, kretali su se od Giardina do Foruma. Na čelu su bili članovi Komunističke partije Italije koji su nosili crvenu zastavu sa srpom i čekićem. Slijedili su ih studenti s višebojnim šeširima, školarci (čak i osnovnoškolci) s učiteljicama, radnici, članovi uprave institucija i tvrtki te mlade dame. U nastupu su pjevali i zviždali, a pojedini su prozori bili ukrašeni talijanskom trobojnicom. Nakon njih je gradom prošlo pjevajući 2000 federalista, mladića i djevojaka.

Nakon što je komisija 23.III. napustila Istru, prosvjedi su se nastavili u Zoni A. Dana 25.III. u 18 sati tisuće federalista je manifestiralo u Puli i Trstu tako što su pjevali i klicali Jugoslaviji. Nakon prosvjeda izbrojano je 30-ak ranjenih.

Jesu li prosvjedi imali utjecaja na odluku Međusavezničke komisije za razgraničenje? Izgleda da nisu, barem prema članku dopisnika Notizie Nazioni Unite, koji je doznao od predstavnika Savezničke uprave da je jedina posljedica demonstracija bila ta da su oduzele puno vremena članovima komisije. Uostalom, još je prilikom prvog posjeta Puli, 18.III., sovjetski general dao naslutiti sugovornicima da je sudbina Istre već odlučena u korist Jugoslavije.

Prosvjed 21.III.1946. na pulskom Forumu. S lijeve strane su iredentisti koji traže zadržavanje talijanske vlasti, a s desne federalisti s bezbroj tabla s parolama kojima favoriziraju priključenje Jugoslaviji. Između njih su policajci Savezničke vojne uprave, prepoznatljivi po bijelim kacigama (izvor: Povijesni i pomorski muzej Istre)

• 
•