narodni domovi

Narodni domovi, kulturne, prosvjetne i zabavne ustanove, središta društvenog života istarskih Hrvata i Slovenaca, podizana u gradovima i manjim mjestima na početku XX. st. S obzirom na vrijeme i okolnosti u kojima su nastajali imali su i važnu političku ulogu. Veći i društveno važniji narodni domovi bili su u Puli, Pazinu, Buzetu, Voloskom i Trstu, koji su djelovali i na širem prostoru: pulski u južnom dijelu Istre, pazinski u središnjem, buzetski u sjevernom, tršćanski u Slovenskom primorju, dom u Voloskom u Liburniji. Podizani su u razdoblju žestokih političkih borbi u Istri između talijanskog te hrvatskog i slovenskog nacionalnoga pokreta, kad su istarski Hrvati i Slovenci dosegnuli znatnu razinu političke samostalnosti i ostvarili prve uspjehe na gospodarskom području. Nakon što su se politički organizirali i otvorili svoje škole, čitaonice, kulturno-prosvjetna društva i posujilnice, izgradnja narodnih domova bila je još jedan bitan uspjeh narodno-preporodnoga pokreta. Gradnju je omogućilo otvaranje posujilnica, koje su osigurale materijalnu bazu za financiranje takva pothvata. Neki su domovi financirani samo sredstvima posujilnica, a neki i dragovoljnim prilozima narodnjaka. Istaknuti narodnjaci bili su i glaqvni poticatelji izgradnje (tako je npr. Dinko Vitezić vodio akciju za izgradnju doma u Vrbniku, otvorenoga 1901.). Domovi su se intenzivno otvarali 1904.–08. Godine 1904. otvoren je Narodni dom u Voloskom, a slovenske su političke, kulturne i gospodarske organizacije u Trstu dobile sjedište u zgradi Narodnoga doma, tada najvećem središtu Slovenaca i Hrvata u Istri i Primorju. Godine 1904.–05. grade se narodni dom u Puli (dovršen 1906.), Pazinu, Roču (dovršen 1906.), Podgradu, Kastvu, u Mihotićima u Kastavštini. U pulski se dom većina hrvatskih društava smjestila 1907. Iste godine Hrvatska je posujilnica izgradila dom u Velom Lošinju, otvoren je i dom u Buzetu, a 1908. u Cresu. Društvena je važnost tih ustanova bila golema. U njima su, uz čitaonice, koje su do tada bile žarištima narornog preporoda, smještene knjižnice, posujilnice, kulturna, zabavna i sportska društva, te su postale okupljalištima naroda, kulturno-prosvjetnim središtima čitavih krajeva. Zbog takve su društvene uloge uvelike smetali iredentističkim krugovima i talijanskim okupacijskim vlastima nakon 1918., posebno fašističkim odredima, te im je zabranjen rad, a neki su i fizički uništeni. Tako je 13.VII.1920. zapaljen i uništen slovenski Narodni dom u Trstu, a dan kasnije (14.VII.) i hrvatski Narodni dom u Puli; 24.III.1921. fašisti su zapalili knjižnicu čitaonice Bratimstvo u Narodnom domu u Voloskom; 8.XI.1921. zapaljen je Narodni dom u Svetom Ivanu, a sljedećega dana u Rojanu, oba na periferiji Trsta. Mete fašističkih napada bili su i narodni domovi u Pazinu i Barkovljama. Dom u Buzetu primjer je preživljavanja različitih povijesnih nedaća: u njemu od 1957. djeluje Narodno sveučilište »Augustin Vivoda« s mnogim kulturno-prosvjetnim sadržajima.

 

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

V. Novak, F. Zwitter (urednici), Oko Trsta, Beograd 1945; B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, II (1883–1947), Pazin 1973; B. Dobrić, Kultura čitanja i nacionalni pokreti, Čitalačka društva i knjižnice u Puli u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. st., Pula 2003.