Sau, Silvano, novinar, urednik, publicist, političar (Trst, 30.VI.1942. – Izola, 26.V.2016.).

Otac Giuseppe bio je iz Izole, majka Antonia rođ. Rihtar iz Dola kraj Kopra. Osnovnu školu pohađao je u Strunjanu i Izoli, gimnaziju u Piranu, a nekoliko je godina studirao pravo u Ljubljani.

Kratko je radio u jednom vanjskotrgovinskom poduzeću u Nabrežini kraj Trsta, a 1964. zapošljava se kao novinar na Radiju Koper-Capodistria. U početku je vodio emisije iz kulture (Terza pagina), o jazzu i američkim protestnim pjesmama, intervjuirao umjetničke stvaraoce. Godine 1970. prelazi na lokalnu televiziju, TV Koper-Capodistria, na kojoj je bio voditelj dnevnih informativnih emisija, novinar, urednik kulturnog programa, pa odgovorni urednik, naposljetku i direktor u razdoblju od 1982. do 1990.

Novinarskim i uredničkim radom doprinio je razvoju informativne djelatnosti, novinarstva i publicistike redakcija koparske televizije i radija na talijanskom jeziku. Mnogo je njegovih emisija o tadašnjim političkim događajima, kao i onih koje su nastojale rasvijetliti razne aspekte lokalne povijesti, s posebnim naglaskom na promicanje dobrosusjedskih odnosa s pograničnom regijom Furlanijom – Julijskom krajinom, kao i između Slovenije, Italije i Hrvatske.

Tijekom novinarske karijere objavljivao je i članke u kulturnim i sličnim časopisima u Italiji i Sloveniji, među njima u milanskom mjesečniku za kazalište, film i TV Siparo, ljubljanskom Ekranu i koparskoj Obali.

Priredio je obljetničku monografiju Barve časa / I colori nel tempo, ob 30-letnici TV Koper-Capodistria / nel trentesimo di TV Koper-Capodistria: 1971-2001 (Koper–Capodistria 2001.). Kao vrstan poznavatelj izolske povijesti, ali i suvremenih kretanja, uredio je i napisao niz publikacija s izolskom tematikom: zbirke starih razglednica odnosno crteža, ilustracija i fotografija Isola in 200 cartoline (Isola 1999.) i Isola – immagini di una storia / Izola – zgodovina v slikah (prijevod na slovenski Andrea Šumenjak, Isola–Izola 2007.), rječnik lokalnog govora Dizionario del dialetto Isolano (Isola 2009.), L'Isola che non c'è più (Isola 2013.), Piccole grandi storie di Isola (Isola 2014.), La comunità sacrificata. Il Comitato misto italo-jugoslavo 1955-1973 (Isola 2015.).

S Ivanom Markovićem priredio je izdanje La biblioteca Besenghi (Capodistria 1999.), a s Francom Degrassijem knjige o srednjovjekovnim izolskim statutima Lo statuto di Isola in lingua volgare (Isola 2000.) i Statuti del Comun d'Isola (1360-1500) (Isola 2003.).

Svojim je prilozima sudjelovao u nizu raznih publikacija, od zbirki i povijesnih pregleda do mjesnih vodiča: Il porto di Isola, L‘Isola dei pescatori, La società civile a Isola, Gli ultimi giorni della Serenissima in Istria e a Isola, 590 anni della scuola pubblica a Isola / 590 let javne šole v Izoli, La casata dei Manzioli di Isola dopo il 1797, Palazzo Manzioli: Isola e Palazzo Manzioli, Fiumi e litorali: percorsi delle coste del Veneto orientale a Capodistria e Pirano, Isole e lagune: guida alle isole della laguna di Venezia e ai centri della costa slovena i dr.

U više je projekata surađivao sa Znanstvenoistraživačkim centrom u Kopru (Znanstveno-raziskovalno središče Koper - Centro di Ricerche Scientifiche Capodistria) i njegovim ondašnjim ravnateljem Darkom Darovcem. Zaslužan je za objavljivanje (2014.) faksimila dvaju prijepisa Danteove Božanstvene komedije nastalih u Izoli u XIV. stoljeću, čiji se izvornici čuvaju u venecijanskoj biblioteci Marciana, odnosno Nacionalnoj knjižnici u Parizu, a važna je bila i njegova uloga u slovensko-talijanskom projektu obnove izolske palače Manzioli, u kojoj je sjedište tamošnje Zajednice Talijana (ZT).

U vrijeme dok je rukovodio koparskom televizijom bio je u dva mandata, 1983.-91., predsjednik Talijanske unije za Istru i Rijeku te zastupnik na republičkoj i državnoj razini: 1982.-86. u slovenskoj republičkoj skupštini, a od 1986. do raspada Jugoslavije 1991. u saveznoj skupštini u Beogradu. U predstavničkim tijelima zalagao se za višeslojnu ulogu talijanske nacionalne manjine u političkom i gospodarskom životu pograničnog područja.

Bio je predsjednik ZT-a Pasquale Besenghi Degli Ughi u Izoli, u više navrata član općinskog vijeća Izole i niza općinskih tijela. Nakon osamostaljenja Slovenije u tri je mandata bio zamjenik načelnika općine Izola kao nezavisni kandidat iz redova talijanske nacionalne zajednice.

Odličan poznavatelj Izole, kako njezine prošlosti tako i suvremenog konteksta, bio je stalno i politički angažiran pomažući i na taj način čuvanju i širenju lokalne kulture i tradicije. Zalagao se za očuvanje i zaštitu posebnih prava talijanske nacionalne zajednice i za poštivanje i širenje vrijednosti suživota i tolerancije. Za svoj je društveni angažman 1990. odlikovan titulom komendatora Reda zasluga za Republiku Italiju (commendatore Ordine al merito della Repubblica Italiana), a 2013. proglašen je počasnim građaninom Izole.

I u mirovini je ostao uključen u društveni, kulturni i politički život Istre.

Posmrtno mu je 2016. dodijeljena nagrada „Isola d'Istria“ izolskog ZT-a te 2021. nagrada Talijanske unije za doprinos njezinom razvoju.