Pamić, Marijan, svećenik (Pamići kraj Žminja, 28.III.1932. – Pula, 9.II.2025.).

Otac Toma (Tomaš) bio je poljoprivrednik, a majka Marija rođ. Damijanić.

Petogodišnju osnovnu školu pohađao je u Orbanićima i Križancima na talijanskom jeziku (završio 1943.). Prvi razred gimnazije završio je u koparskome sjemeništu, a već drugi razred pohađao 1945. u novootvorenom Biskupskom sjemeništu s klasičnom gimnazijom u Pazinu. Tu je maturirao 1952., posljednje godine koje je ta škola bila priznata od države. Ubrzo po odsluženju vojnog roka (1952.-53.) mobiliziran je u doba Tršćanske krize. Početkom 1954. upisao se na studij Visoke bogoslovne škole u Rijeci, a nastavio i završio na Visokoj teološkoj školi u Pazinu (1956.), gdje je povremeno obavljao službu odgojitelja u Biskupskom sjemeništu. Za svećenika je zaređen u Pazinu 8.IX.1956. Svećeničko djelovanje započeo je u prosincu 1956. kao kapelan u Poreču, gdje je ostao do 1959. Zatim je upravljao župama Valtura i Muntić te kapelanijom Kavran do konca kolovoza 1962.

Podravnateljem za disciplinu i odgoj imenovan je u Biskupskom sjemeništu u Pazinu gdje je predavao vjeronauk i biologiju (1962.-64.). U veljači 1964. preuzima službu župnika u Poreču i povremeno upravlja župama Fuškulin i Nova Vas Porečka. Za vrijeme djelovanja u Poreču podigao je na ostacima starih temelja crkvu u Dračevcu (1966.), obnovio ruševnu crkvu u Mugeblu, dogradio prostor za župni i kaptolski arhiv, uredio dvorane za vjeronauk i za okupljanje mladih, knjižnicu te veliku župnu dvoranu i kinodvoranu. Promicao je kulturne vrijednosti Eufrazijeve bazilike otvarajući je brojnim školskim ekskurzijama i drugim posjetiteljima. Nakon službe u Poreču, 16.IX.1981. odlazi na službu župnika u Pazin gdje ostaje do 18.VIII.2009. Za njegova župnikovanja obnovljena je iz ruševina oktogonalna kapela na pazinskoj Kalvariji (izgrađena 1860. u historicističkom stilu) i križni put na prostoru Kalvarije. U župnoj crkvi sv. Nikole postavljeno je centralno grijanje, obnovljeno je krovište i cjelokupna vanjština crkve, elektrificirana su zvona. Redovitim pravim članom Katedralnog kaptola u Poreču (kanonikom) imenovan je 1982. Tijekom boravka u Pazinu, od 1992. do 2006., upravlja i župom Pazinski Novaki. U rodnom mjestu podigao je uz pomoć darovatelja, na vlastitom terenu, crkvu Marije Kraljice obitelji koja je posvećena 1997. U njoj se održavaju cjelodnevne duhovne obnove i druga povremena okupljanja. Kao posljednju službu u svom svećeničkom životu pastorizira župe Cerovlje i Grimaldu (2009.-19.) te Borut (2014.-19.). Nakon toga nastoji pomagati drugim svećenicima u njihovu pastoralnom radu. U Svećenički dom Betanija u Puli došao je 2022., gdje je i preminuo.

Autor je triju knjiga: 20. godina crkve Marija Kraljica obitelji, Pazin 2017.; Život u radosti. Kratki pogled na život i rad jednog svećenika u pastvi, Pazin 2021.; Dajmo hvalu Gospodu, Pazin – Pamići 2022.

Dobitnik je Povelje Grada Pazina 2006. „za dugogodišnji i samoprijegorni pastoralni rad i za ostvarene značajne rezultate u području obnove i očuvanja crkvenih objekata i u području zaštite kulturne baštine“.

Slike