Sironić, Petar, narodnjak (Trviž, 27.VI.1873. – Trviž, 6.IV.1948.).

Njegov rođak župnik Ante Sironić omogućio mu je da završi hrvatsku osnovnu školu u Kastvu i da se upiše u hrvatsku gimnaziju u Rijeci. Nakon rođakove smrti 1886. vratio se na obiteljsko imanje. Bio je napredan gospodar (primao je knjige Matice hrvatske i Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima), član hrvatskoga Gospodarskoga društva, član Istarskoga književnoga društva sv. Mohora. Surađivao je s narodnim prvacima Matkom Laginjom, Dinkom Trinajstićem i dugogodišnjim načelnikom pazinske općine Šimom Kurelićem.

Kao dobar pučki govornik na mnogim je sastancima i skupštinama poticao nazočne na ljubav prema materinskom jeziku i svojem narodu. U doba izbora obilazio je sela i pozivao glasače da obave svoju dužnost. U tri desetljeća bavljenja politikom bio je 48 puta uhićen (među ostalim pred izbore 1924., kad su ga osumnjičili da je ugostio Vladimira Gortana). Fašisti su mu pokušavali nasilno promijeniti prezime u talijanski oblik Sironi, što nije prihvatio te je 1934. bio kažnjen s 5 godina konfinacije, od čega je izdržao više od godine dana u mjestu San Severino Lucano u talijanskoj provinciji Potenzi.

Imao je 14-ero djece u braku s Ivankom Mogorović. Sin Vladimir surađivao je s Božom Milanovićem u izdavačkoj djelatnosti u Trstu i bio je jedan od urednika lista Pučki prijatelj, a sin Milivoj bio je klasični filolog, profesor i dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu.