Paliska, Karlo, akademski slikar (Presika kraj Labina, 8.X.1938. – Pula, 20.I.2022.).

Završio je Grafički odjel na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1958., a 1965. diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Ive Šebalja.

Nakon vjenčanja s akademskom slikaricom Verom Kos, 1966. seli se u Pulu i zapošljava u Zavodu za urbanizam i komunalne poslove, gdje do umirovljenja 1991. radi na proučavanju, obradi i očuvanju graditeljskog naslijeđa.

Tijekom šest desetljeća bavljenja slikarstvom ostvario je jedan od najsnažnijih i najznačajnijih opusa suvremene istarske i hrvatske likovne umjetnosti. Uglavnom je slikao akrilikom na platnu srednjega i većega galerijskog formata, a nakon umirovljenja, zbog nemanja atelijerskoga prostora te krhkosti zdravlja, posvećuje se crtežu i kolažu.

Krajolik i čovjek dva su osnovna motiva, odnosno teme/problemi, koji se u različitim oblicima i inačicama provlače kroz cijeli njegov opus. Kada je riječ o krajolicima, to su ponajčešće najrazličitije vizure i ciklusi istarskog – zavičajnog i uzmorskog – krajolika kojima pristupa više emocionalno; ili su to pak nerijetko futuristički i distopijski krajolici tehničke civilizacije u koje onda često smješta otuđenog i izmanipuliranog čovjeka, što je i svojevrstan spoj prema njegovom drugom velikom motivu – čovjeku, kojemu pristupa ponajprije racionalno, s psihološkim, ironijskim ili grotesknim podtekstom. Njegov snažan crtež, koji je kompozicijska osnovica i nositelj arhitektonike slike, na granici je apstraktnog. Oblici i figure reducirani su, svedeni samo na bitno – gotovo do granice znaka ili neke banalizirane metafore, ali jakog psihološkog naboja, čemu bitno pridonose i boje.

Kao osoba bio je samozatajan i introvertiran, ali je istovremeno vrlo intenzivno i duboko registrirao i proživljavao sve manifestacije vremena u kojemu je živio i stvarao. Njegove slike, grafike, crteži i fotografije nastaju i rastu kroz problemsko-tematske i motivske cikluse sve dok se problem i motiv u potpunosti ne propita, analizira i razloži. I sam je više puta isticao: „Moje slikarstvo ima smisla dok postavlja pitanja.“

Među Paliskine najznačajnije cikluse ubrajaju se (kronološki): Brjegovi, Ptice, Aktovi, Slikar, Izdomnici, Skloništa, Kronike, Interijeri, Projekti, Znameni, Futuristički motivi, Fragmenti… U njima gdjegdje i gdjekad prevladava figuracija, a u ponekim ciklusima jednako snažno i analitički zalazi u apstrakciju i istraživanje čistog likovnog teksta.

Osim slikarstvom, bavio se i fotografijom, a stvarao je i izlagao do kraja života; kako je sam znao reći: „Ja živim dok stvaram.“

Posljednja izložba na kojoj je sudjelovao bila je 2021. godišnja revijalna izložba Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Istre. Prethodno je izlagao na tridesetak samostalnih i više od 250 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu: u Labinu, Rovinju, Puli, Novom Sadu, Barbanu, Premanturi, Savičenti, Fažani, Vodnjanu, Rabu, Zagrebu, Rijeci, Vukovaru, Novom Mestu, Pazinu, Poreču, Strasbourgu, Motovunu, Opatiji, Crikvenici i dr. Sudjelovao je u radu mnogih likovnih kolonija i susreta (Rovinj, Poreč, Roč, Medulin, Grobnik…). Gotovo sva otvorenja njegovih izložbi svojim je nastupima uveličavala poznata šansonjerka i pjesnikinja te njegova šogorica Lada Kos. Posmrtno je 2022. u Gradskoj galeriji u Crikvenici upriličena retrospektivna izložba njegovih radova pod nazivom Grafija tjeskobe.

Dobitnik je niza domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja, među kojima je više nagrada na Ars Histriae (1971., 1976., 1986.) i na pulskom Salonu (1979., 1981., 1995.), diploma i brončana medalja na Međunarodnoj izložbi Lago Maggiore (1975.), otkupne nagrade na Labinskim susretima likovnosti (2007., 2011.) i dr.

Bio je jedan od osnivača i član Labinskih ateliera, član HDLU-a Istre te Ogranka Matice hrvatske u Puli.

Slike