Tončinić, Ferdinand – Ferdo, prosvjetni i kulturni djelatnik, političar (Boljun, 31.I.1943. – Pazin, 31.XII.2025.).

Sin Franje, rudara, minera, radnika u ciglani, i majke Ane, rođ. Novljan, domaćice.

Imao je petero braće: Željko (1939.) je 1992. bio prvi direktor glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice, Janko (1940.) hotelijer i turistički radnik na području Liburnije, Branko (1944.-2003.) brodograditelj u riječkom 3. maju, Radovan (1951.) ugostiteljsko-turistički radnik na Liburniji, a Boris (1959.) je 1991. bio ratni načelnik Policijske uprave Pula (od 1993. Policijska uprava istarska) te u Vukovaru preustrojio policiju za obranu i njome zapovijedao.

Ferdinand je prva četiri razreda osnovne škole završio u Boljunu, peti i šesti u Boljunskom Polju, a sedmi i osmi u Čepiću. Nakon godine stanke, 1958. upisao se u Učiteljsku školu u Rijeci. U izgradnji Savskog nasipa u Zagrebu sudjelovao je 1962. u sastavu riječke omladinske brigade. Nakon završene Učiteljske škole, u jesen 1963. zaposlio se u Osnovnoj školi „Vladimir Gortan“ u Trvižu, u njezinoj Područnoj školi Kašćerga, odakle je u proljeće 1964. otišao na služenje vojnoga roka u Školi rezervnih oficira u Bileći (Bosna i Hercegovina). Nakon odsluženja vojnoga roka vratio se za nastavnika u Kašćergi, gdje je u višim razredima osnovne škole predavao nekoliko predmeta (hrvatski jezik, matematiku, tehnički odgoj, fizički odgoj i dr.).

U jesen 1965. premješten je u matičnu školu u Trviž, gdje je do 1969. predavao uglavnom hrvatski jezik u višim razredima. Studij hrvatskog jezika i povijesti završio je 1973. na Pedagoškoj akademiji u Puli, a studij organizacije obrazovanja 1983. na Pedagoškom fakultetu u Rijeci.

Direktorom Osnovne škole Motovun imenovan je 1969., a od 1970. do 1975. radio je kao rukovoditelj Kadrovske službe kemijsko-tekstilne industrije Pazinka u Pazinu. Usporedno s time bio je nekoliko godina pomoćnik direktora tadašnjega Srednjoškolskog centra u Pazinu za odjeljenja Tekstilne škole; predavao je hrvatski jezik u tim odjeljenjima, a predmet Obrana i zaštita u tadašnjem Biskupskom sjemeništu u Pazinu. Od 1975. do 1979. bio je profesionalni predsjednik Općinskog sindikalnog vijeća Pazin, od 1979. do 1982. društveni pravobranitelj samoupravljanja, a od 1982. do proljeća 1983. prvi jednogodišnji predsjednik Skupštine općine Pazin (načelnik).

Od 1983. do 1991. bio je direktor Centra odgoja i usmjerenog obrazovanja „Otokar Keršovani“ Pazin, a od 1991. do lipnja 1993. rukovoditelj objekta Centra u izgradnji. U tom su razdoblju provedeni važni organizacijski i infrastrukturni zahvati te je započeta i dovršena izgradnja nove školske zgrade. Od srpnja do rujna 1993. bio je direktor IMAC-a d.o.o. Buzet, dok je tvrtka bila u postupku osnivanja.

Od 1993. do umirovljenja 2005. radio je u Gradu Pazinu, gdje je najprije obnašao dužnost člana Poglavarstva za opće poslove, upravu i lokalnu samoupravu, zatim je od travnja 1994. u dva mandata bio pročelnik Upravnog odjela za samoupravu, upravu i društvene djelatnosti, a potom samostalni upravni referent za odgoj i naobrazbu.

Istaknuto mjesto u njegovu javnom djelovanju zauzima Katedra Čakavskog sabora za povijest Istre Pazin, čiji je član bio od samog osnutka 1970. Od početka je sudjelovao u njezinu organizacijskom i programskom oblikovanju: najprije kao blagajnik Upravnog odbora, od 1972. kao tajnik, a 1975. i kao tajnik Savjeta Katedre. Od 1976. obnašao je dužnost potpredsjednika Skupštine Katedre, u koju je ponovno izabran 1979., da bi 1981. bio izabran za predsjednika Skupštine, s ponovnim izborom 1983. U razdoblju od 2002. do 2009. obnašao je dužnost glavnog tajnika Čakavskog sabora Žminj.

Od 1989. do 1991. bio je član Izdavačkog savjeta Jadranskog zbornika, a do kraja 1990-ih član Vijeća urednika edicije Čakavskog sabora Istra kroz stoljeća, više od 20 godina jedan od urednika zbornika Pazinski memorijal Katedre Čakavskog sabora Pazin, za neke brojeve toga zbornika i glavni ili odgovorni urednik, za većinu od dvadesetak svezaka toga zbornika jedan od lektora, autor teksta i jedan od suradnika dokumentarnog filma 1000 godina Pazina (1982.), jedan od urednika, koautora, recenzenata i lektora fotomonografije Pazin (1982.), član izdavačkog savjeta Izdavačke radne organizacije Motovun te je napisao ili objavio više uvodnih ili drugih tekstova objavljenih u fotomonografijama Pazin (Pazin – Beograd 1982.) i Istra (Beograd 1983.) i zborniku radova Juraj Dobrila – istarski preporoditelj, 1812–1882 (Pazin 1985.) te časopisu Istra. Bio je i glavni urednik i autor glavnine tekstova Spomen-knjige Hrvatske gimnazije u Pazinu 1899.-1969.-1999. (Pazin 1999.).

Za svoj rad primio je brojna priznanja i nagrade na lokalnoj i državnoj razini, među kojima Medalju Vincent iz Kastva Čakavskog sabora (1974.), jugoslavenski Orden rada sa srebrnim vijencem (1978.), nagradu „25. septembar“ općine Pazin, Povelju Čakavskog sabora (1979., 1989.), jugoslavenski Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom (1990.), Plaketu grada Pazina (2000.), Plaketu Katedre Čakavskog sabora Pazin (2010.) i dr.

Sa suprugom Danicom, rođ. Jurić, imao je sina Vedrana i kćer Davorku.