Opatijcima 1920-ih nije odgovaralo odlaziti na sud u Pulu, a Puljani su 1970-ih često odlazili u Rijeku samo da bi pogledali film

Nakon što je 25.III.1925. administrativno sjedište Istarske provincije preseljeno iz Poreča u Pulu, u Poreču su zbog toga negodovali. No još je veći prijepor izazvala odluka iz 1927. kojom je nadležnost Kotarskog suda u Voloskom i Opatiji dodijeljena pulskom sudu.

O tome je pisao riječki list La Vedetta d'Italia počevši od 21.X.1927., a od studenoga tekstove je prenosio tršćanski tjednik Istarska riječ. Tada se tražilo da se odluka preispita te da se opatijsko-vološćanski sud podredi sudu u Rijeci.

„Treba naime uzeti u obzir da je Pula izvan ruke. Tko nema na raspolaganju automobil mora da izgubi i za kakvu malenkost najmanje 2 dana, budući da izravne željezničke veze s Pulom nema. A i po moru je s Pulom saobraćaj dosta težak. Treba 6 do 9 sati putovanja, a što je najgore parobrodi ne idu onamo svakoga dana. Zimi je, dakako, to putovanje još mučnije.“, prenijela je iz Vedette Istarska riječ.

Ako je Opatijcima u vrijeme talijanske uprave bilo teško odlaziti na sud u Pulu, Puljanima za vrijeme jugoslavenske uprave nije bilo teško otići u Rijeku samo da bi pogledali film. Glas Istre je u studenome 1970. pisao da je taj trend zabrinjavao pulske rukovoditelje koji su nastojali osigurati da se filmovi u Puli prikazuju istodobno kada i u riječkim kinima. Pulski filmoljupci bili su nestrpljivi pa su putovali 50 ili 100 kilometara do kina u drugim gradovima, u kojima su se prikazivali filmovi koji još nisu stigli u Pulu. To je osobito došlo do izražaja u slučaju filma Bitka na Neretvi. Novi problem za pulske kinodjelatnike bio je film Doktor Živago, koji se u studenome 1970. prikazivao u Rijeci, a u Pulu je trebao stići tek sredinom prosinca. Očekivalo se da će velik broj Puljana ponovno potegnuti do Rijeke u studenome.

Iako je Pula imala nacionalni filmski festival, očito nije imala prednost u prikazivanju najnovijih filmskih ostvarenja. No taj problem nije bio izražen samo 1970-ih. Masovni odlasci u riječka kina ponovno su počeli nakon otvaranja Tower Center Rijeka 21.XI.2006.

Rijeka je prije ostalih dijelova Istre dobila moderne kinodvorane, koje su posjećivali mnogi Puljani i ostali Istrani sve dok 2008. u Puli nije otvoreno obnovljeno kino Valli.

Zanimljivo je da se masovni odlazak Puljana na kinoprojekcije u Rijeku u studenome 1970. poklapa s raspravama o gradnji tunela Učka, koji je trebao ubrzati promet između Istre i Rijeke. Tada se raspravljalo o dvjema mogućnostima: jednocjevnom tunelu, koji bi stajao 201,5 milijuna dinara, ili dvocjevnom tunelu, vrijednom 372,8 milijuna. Prije nego što je jednocjevni tunel pušten u promet 27.IX.1981. (druga je cijev puštena u promet 14.IX.2024.), Puljani su do Rijeke putovali preko Labina i Opatije.

U vrijeme Austro-Ugarske Monarhije išlo se preko Pazina, Pićna, Plomina i Opatije, sve dok 23.IV.1908. nije otvorena cesta Barban – Labin.

Na fotografiji: Vidikovac Plomin bio je česta postaja na putu iz Pule za Rijeku, otkako je otvoren u kolovozu 1964.