Hrvatski katolički pokret u Istri (HKPI)

Hrvatski katolički pokret u Istri (HKPI), crkveni pokret među hrvatskim katolicima na prostoru austrijske pokrajine Istre.

Cilj mu je bio da »kršćanska načela zadojena hrvatskim duhom udahne čitavoj hrvatskoj Istri«, a sredstva za ostvarenje tog cilja bile su različite vrste katoličkih organizacija - Marijine kongregacije, društva za mladež i obrazovna društva.

Početkom HKPI smatra se 22.VIII.1908., kada je osnovano Akademsko hrvatsko-slovensko katoličko ferijalno društvo »Dobrila«, prvo društvo koje u nazivu ima oznaku katolički, a u razdoblju 1908.-11. sazrijeva. U Pazinu, središtu HKPI, 1909. niču prva katolička društva: Sijelo, za podizanje društvene i obrazovne razine puka »na temelju katoličke vjere«, i Obrana, za materijalno i moralno pomaganje hrvatskih i slovenskih katoličkih studenata.

Na tragu zauzimanja krčkoga biskupa Antuna Mahnića (Anton Mahnič) za katoličko štivo, u Pazinu je 1910. osnovano Tiskovno društvo. Pojedini članovi HKPI bili su aktivni u Katoličkom pokretu na razini cijele Hrvatske. Tajnik II. sastanka hrvatskih katoličkih đaka 1909. bio je Stojan Brajša, student prava iz Pazina, a referat Naša organizacija iznio je Antun Defar, student prava iz Tinjana. Sljedeće su godine beramski župnik Josip Grašić i pazinski učitelj Josip Baćić sudjelovali u osnivanju Hrvatskoga katoličkog narodnog saveza, krovne hrvatske katoličke organizacije.

U razdoblju 1911.-14. došlo je do procvata HKPI. Ton zbivanjima davala su katolička društva za mladež. U tom razdoblju osnovano ih je 19, od Materade kraj Umaga na sjeveru do Valture kraj Pule na jugu te u Kaštelu i Motovunskim Novakima u središnjem dijelu Istre. Utemeljivana su i na otocima Krku (Dobrinj, Vrbnik) i Cresu (grad Cres). Broj članova društava kretao se od 21 u Ježenju do 107 u Trvižu. U Tinjanu, Bermu i u pazinskoj gimnaziji djelovala je Marijina kongregacija, a u Tinjanu i Katoličko izobrazbeno društvo Tinjan. Pri osnivanju društava za mladež glavnu ulogu imali su članovi »Dobrile«. Oni su preko ljetnih praznika obilazili istarska mjesta, stupali u vezu sa župnicima, organizirali predavanja i poticali osnutak društava, a zatim pomagali i usmjeravali njihov rad. Iza svega je svojom golemom radnom energijom i entuzijazmom stajao biskup Mahnić. Primjetan je također utjecaj Antuna Škrivanića, franjevca kapucina iz Rijeke i njegova kruga, po mnogočemu bliskih Mahniću.

Novine koje su franjevci izdavali (Naša Gospa Lurdska i Riječke novine, prvi katolički dnevnik) bile su dosta raširene po središnjoj Istri. Velika se pozornost poklanjala godišnjim sastancima katoličkih đaka i sveučilištaraca, koji su imali pokazati snagu istarskoga katolicizma. Istoj svrsi služile su manifestacije prilikom 100. obljetnice Dobrilina rođenja 1912. Znak unutarnje snage društava za mladež, kao najvitalnijega dijela HKPI, bio je trodnevni tečaj za voditelje u ljeto 1913., na kojem se okupilo 40 đaka iz više istarskih mjesta.

U političkom je pogledu HKPI prošao put od priklanjanja pravaštvu do radikalna zauzimanja za jugoslavensku ideju. U I. svjetskom ratu mnogi su mladi članovi bili mobilizirani, zbog čega se rad društava ugasio, pa tako i HKPI. Pod Italijom iz nacionalnih, a pod Jugoslavijom iz ideoloških razloga organizacije hrvatskih katoličkih laika bile su zabranjene.

Uspostavom demokratske Hrvatske otvoren je prostor za organiziranje laičkih udruga i društava. Stvorena je i autohtona istarska katolička udruga Katolička udruga mladih Istre (KUMI).

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Božo Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, knj. II (1883-1947), Pazin 1973.; Stipan Trogrlić, Katolički pokret u Istri 1895-1914, Zagreb 2000.

Slučajna natuknica

oratorijanci