Suvremena likovna umjetnost, umjetnički izraz u likovnosti uglavnom druge polovice XX. st. (nakon Drugog svjetskog rata).

U Istri je odlaskom većine umjetnika talijanskog kulturnoga kruga prekinut kontinuitet razvitka likovnog izraza iz razdoblja moderne umjetnosti (prva polovica XX. st.). Hrvatski su protagonisti toga prijelaza Antun Motika, Jakov Smokvina, Vilim Svečnjak i Josip Crnobori. Dio talijanskih umjetnika nastavio je raditi nakon Drugog svjetskog rata u Italiji: Jolanda Ballarin, Romeo Marsi i Cesco Dessanti (Rovinj, 1926. – Rim, 2015.), slikar, diplomirao u Zagrebu, a u Italiji je živio od 1953.; crteži su mu ekspresionistički, figuralnog ishodišta; samostalno je izlagao u Italiji te sudjelovao na mnogobrojnim kolektivnim izložbama. Silvio Pletikos nastavio je djelovati u Brazilu.

Izvan Istre djelovali su i Luciano Žmak, Ivo Kalina, Slobodan Vuličević te Bruno Mascarelli (Sarajevo, 18.VIII.1926. – Rovinj, 4.VII.2019.), slikar, osnivač rovinjske likovne kolonije Grisia; surađivao je s arhitektima u projektima hotelske arhitekture (Poreč, Opatija), bio je slikar angažiranog realizma, kasnije nadrealne transfiguracije. U Istri su povremeno živjeli i radili Edo Murtić, Dušan Džamonja i Zlatko Prica.

U Istri se suvremena likovna umjetnost intenzivno razvijala od kraja 1950-ih i u 1960-ima, kada je akademsko obrazovanje stekao novi naraštaj istarskih umjetnika, pretežito u Zagrebu, a poslije i u Veneciji i Milanu. Među njima su Renato Percan, Quintino Bassani, Mate Čvrljak, Gualtiero Mocenni, Josip Diminić, Ivan Obrovac, Karlo Paliska, Heda Gärtner i Claudio Frank (Opatija, 2.XI.1940.; slikar, živi u Opatiji).

Eugen Kokot, slikar (Labin, 9.II.1940.), studirao je u Zagrebu, gdje radi i živi. Motive zavičajnoga krajolika unosi u apstraktne oblike, slikajući toplim bojama. Postiže i taktilne efekte, pod utjecajem restauracije slika i fresaka, čime se također bavi. Vera Kos-Paliska, slikarica i likovna pedagoginja (Zagreb, 19.VIII.1942.), bila je i profesorica na Filozofskom fakultetu u Puli; osim slikarstvom, bavi se scenografijom, kostimografijom, lutkarstvom i grafičkim oblikovanjem. Egidio Budicin, slikar (Rovinj, 14.VI.1946.), živi i radi u Zagrebu; stvara inspiriran istarskim kontekstom, radi u području konzervacije kulturnih dobara (restaurator zidnih slika). Ljubo (Ljubomir) de Karina, kipar (Rijeka, 18.III.1948.), živi u Brseču. Goran Petercol, slikar (Pula, 21.IX.1949.), završio je Akademiju u Zagrebu (u klasi Raula Goldonija), gdje živi i radi; bavi se istraživačkim slikarstvom, instalacijama, istraživanjem svjetla i sjene. Mirko Zrinšćak, slikar i kipar (Volosko, 22.III.1953.), studirao na Accademia di Belle Arti u Veneciji, bavi se slikarstvom, instalacijama, a svojim radovima u drvu predstavljao je Hrvatsku 1995. na Venecijanskom bijenalu. Orlando Mohorović, slikar i konceptualni umjetnik (Labin, 7.III.1950. – Rabac, 19.XI.2018.), živio je i radio u Rapcu, diplomirao je u Düsseldorfu na Kunstakademie.

Fulvio Juričić, slikar (Pula, 18.VIII.1952.), pod utjecajem akademizma okušao se u realizmu, iako je ostao vezan za apstraktno slikarstvo kojim često aludira na motive iz svojega okoliša. Vinko Šaina, slikar i grafičar (Pula, 25.VIII.1953.), bavi se i dizajnom, zidnom dekoracijom, opremom slika i galerijskom djelatnošću. Živi u Labinu, gdje je obnovio bivšu crkvu sv. Marije od Karmela i u njoj otvorio galeriju Alvona, u kojoj prati suvremenu produkciju hrvatskih i stranih umjetnika. Zdravko Milić, slikar (Labin, 1.XI.1953.), studirao je u Veneciji, a usavršavao se u Parizu. Reducirane motive istarskih krajolika svodi na simboličke strukture bliske geometrijskom, apstraktnom konceptu, poslije uključuje figuralne pojedinosti. Izdaje grafičke mape, realizira videoprograme. Aleksandar Garbin, kipar (Rovinj, 22.V.1955. – Zadar, 4.VI.2024.), diplomirao je slikarstvo u Milanu 1988. i samostalno izlagao u zemlji i inozemstvu. Podjednako su ga zanimali emanacija i refleksija svjetlosti i njezin virtualni učinak na prostor, kao i operacije skupljanja, akumuliranja, odabiranja, imenovanja, razmjene, zauzimanja površine, radi sistematiziranja slike svijeta. Ksenija Mogin, slikarica (Rijeka, 1955.), živi u Ičićima. Sanja Švrljuga Milić, kiparica (Zagreb, 4.I.1959. – Rijeka, 24.I.2015.), supruga Z. Milića, živjela je i stvarala u Labinu, radila je slobodne maštovite asocijativne konstrukcije ugrađujući u njih odbačene predmete ili mozaik. Bojan Šumonja, slikar (Pula, 29.X.1960.), studirao je i usavršavao se u Italiji (Venecija, Milano). Osim nadrealističkim slikarstvom jakih boja i snažnih oblika, bavi se grafikom i unutrašnjim uređenjem, izradbom namještaja, slikarstvom na tkaninama. Samostalno je izlagao u Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj. Eros Čakić, slikar (Pula, 28.V.1960.), bavi se slikarstvom i pedagoškim radom, kiparstvom, grafikom i scenografijom, kao i organizacijom kulture. Samostalno je izlagao desetak puta u Puli, Veneciji, Rovinju, skupno dvadesetak puta u zemlji i inozemstvu. Marina Banić Zrinšćak, slikarica (Pula, 23.VI.1960.), kao slikarsku podlogu rabi dijelove staroga namještaja, na koje živim bojama nanosi nadrealističke motive i prizore. Imala je mnogobrojne samostalne izložbe, te stotinjak skupnih nastupa. Nastavnica je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.

Đanino Božić, slikar, kipar, ilustrator (Pula, 14.XI.1961.), slika apstraktno-konceptualne krajolike u ulju, radi skultpure od drva i lima, instalacije i ambijente, a bavi se i ilustracijom te grafičkim oblikovanjem. Robert Pauletta, slikar (Pula, 2.II.1961.), bavi se i pedagoškim radom, likovnom kritikom i novinarstvom. Siniša Majkus, kipar (Rijeka, 29.VI.1962.), radi sa čeličnim žicama, živi u Matujima (Matulji). Aleksandra Rotar, slikarica (Pazin, 1963.), završila je Akademiju za primijenjenu umjetnost u Beču (slikarstvo, grafika, vizualno i medijsko oblikovanje). Bavi se i pedagoškim radom. Samostalno je izlagala u Pazinu, Beču, Zagrebu, Puli, a skupno još i u Padovi i Gradcu (Graz). Melita Sorola-Staničić, slikarica (Rijeka, 1964.), živi u Voloskom. Jasna Šikanja, grafičarka (Rijeka, 1964.), živi u Lovranu i Rijeci. Hari Ivančić, slikar (Pazin, 26.XI.1967.), koristi se motivima istarskih gradskih i izvangradskih krajolika na figuralan način, ali obogaćujući likovni instrumentarij spoznajama geometrijske apstrakcije, iskustvima informela, gestualnog i ekspresivnog slikarstva. Izlaže od 1989. Do sada je imao 17 samostalnih i 16 skupnih izložbi. Alen Floričić (Pula, 1968.), bavi se slikarstvom i kiparstvom, pedagoškim radom, a od 1995. instalacijama, videoinstalacijama i ambijentima, te urbanim intervencijama. Izabran je da 2005. predstavlja Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu. Istražuje uspostavljanje veze između stvarnoga prostora u kojem se radovi izlažu i imaginarnoga vremena u videosnimci kako bi pokazao apsurd egzistencije u odnosu spram vremenskih i prostornih kategorija.

Performansima u umjetnosti bave se Josip Ivančić Pino (Pula, 1951.), Marijan Sinožić Majo, Branko Gulin (Kotor, 9.VI.1953.) i dr. Robert Sošić (Pula, 1970.), diplomirao je slikarstvo u Veneciji, živi i radi u Rovinju. Slijedeći zasade Duchampa, minimalizma i konceptualizma, izbjegava populističke olakšice i udvornost površnoj publici.

Eugen Vodopivec-Borkovsky (Opatija, 5.III.1956.), bavi se i pisanjem, grafičkim i web dizajnom, heraldikom i scenografijom. Od 1999. vodi Gradsku galeriju Fonticus u Grožnjanu. Vanja Popek (Zagreb, 1976.), pripada najmlađem naraštaju, koristi se iskustvima apstraktnog ekspresionizma, art bruta, informela i siromašnoga slikarstva, afirmirajući slojeve materije na slici (naglašenu materičnost) kao vrlo osobno iskustvo slikanja.

Mnogobrojne likovne galerije znatno pridonose poznavanju umjetničke produkcije istarskih i drugih slikara (Marino Cettina), kao i likovne kolonije i druge redovite likovne priredbe (Labinski atelieri, Mediteranski kiparski simpozij, Ars Histriae, Ex tempore, Rovinj Art Program, Mundial fotofestival Rovinj i dr.). U arhitekturi su također ostvarena značajna djela (moderna arhitektura).

Slike