Pulski Giardini, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Milivoj Mijošek)

stanovništvo

Stanovništvo Istre je, u skladu s političkom podjelom, statistički podijeljeno na tri cjeline pa u razmatranju skupnih podataka treba uzeti u obzir hrvatske (Državni zavod za statistiku), slovenske (Statistični urad Republike Slovenije) i talijanske (Istituto Nazionale di Statistica) statističke izvore.

Ukupan broj stanovnika u jedinicama lokalne uprave 2001.-02. iznosio je 341 834. Na 88% područja poluotoka, što se nalazi u Republici Hrvatskoj (RH) - Istarska županija (IŽ); općine Lovran, Matulji i Mošćenička Draga te gradovi Kastav i Opatija u Primorsko-goranskoj županiji (PGŽ) - živi 71,4% istarskog stanovništva (244 126 stanovnika, 2001.); na 10,9% teritorija, koji pripada Republici Sloveniji (općine Izola, Kopar, Piran, ne računajući dijelove općina Hrpelje-Kozina i Ilirska Bistrica), živi 23,1% stanovništva (78 846 stanovnika, 2002.), a na 1,1% poluotoka u Republici Italiji (općine Milje i Dolina u Tršćanskoj pokrajini) živi 5,5% stanovništva (18 862 stanovnika, 2001.). Najveći dio Istre (79,1%) nalazi se u sastavu IŽ-a, gdje je 2001. popisano 206 344 stanovnika, što je 60,4% ukupnoga stanovništva na poluotoku.

Prosječna je gustoća naseljenosti Istre 96,1 st./km2; u IŽ-u nešto je niža i iznosi 73,4 st./km2. Podatci o gustoći naseljenosti pojedinih općina i gradova pokazuju neravnomjeran razmještaj stanovništva, iako treba uzeti u obzir velike razlike u površini upravnih jedinica i u njihovim zemljopisnim značajkama. Opće je obilježje gustoće naseljenosti da stanovništvo pokazuje tendenciju razmještanja u urbaniziranim priobalnim područjima, a unutrašnjost ostaje slabije napučenom. Najgušće su naseljena administrativna područja Milja, Pule i Kastva, a redom slijede Izola, Piran, Dolina, Fažana, Opatija, Lovran, Medulin, Rovinj, Labin, Umag, Kopar, Novigrad, Poreč i Vrsar. Najrjeđe su naseljena područja: Gračišće, Cerovlje, Oprtalj, Bale, Grožnjan, Lupoglav i, uvjerljivo najslabije, Lanišće.

Podatci o ukupnom broju stanovnika hrvatskog dijela Istre kao najvećega dijela poluotoka pokazuju povezanost demografskih kretanja i migracija s političkom poviješću. Prvi moderni popis stanovništva proveden je 1857. i od tada se postupak ponavlja svakih desetak god.: 1869., 1880., 1890., 1900., 1910., 1921., 1931., 1936., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981., 1991., 2001. i 2021. Broj stanovnika na popisima iznosio je od 136 565 na prvome do 244 126 na posljednjem provedenom popisu. Najveći je porast zabilježen u međupopisnom razdoblju 1900.-10. (21,39%), a dva su najveća pada u razdoblju 1910.-21. (9,39%) i 1931.-48. (17,59%), što je uglavnom posljedica iseljavanja u Jugoslaviju nakon I. svjetskog rata i u Italiju nakon II. svjetskog rata (egzodus). Prema izvanrednom popisu u listopadu 1945. hrvatski dio Istre imao je 232 767 stanovnika, a cijeli poluotok 337 408 stanovnika (Cadastre National de l'Istrie). Od 1971. broj stanovnika neprestano raste, što pokazuju rezultati unutar IŽ-a: 175 199 stanovnika 1971.; 188332 stanovnika 1981.; 204 346 stanovnika 1991. i 206 344 stanovnika 2001.

Istra je tijekom XX. st. prolazila kroz razdoblje demografske tranzicije. Do svršetka tranzicije mortaliteta dolazi na početku 1930-ih, kada stope s oko 30‰ (broj umrlih na tisuću stanovnika) prvi put padaju na ispod 15‰ i više ne prelaze tu vrijednost, osim u prvoj polovici 1940-ih, kada zbog ratnih okolnosti dosežu 18‰. Stope nataliteta u XIX. st. iznosile su oko 40‰ (broj rođenih na tisuću stanovnika), a do tranzicije nataliteta i njegova pada na vrijednosti niže od 30‰ dolazi u drugoj polovici 1920-ih. Natalitet sredinom XX. st. iznosi približno 20‰, a u drugoj polovici stoljeća približno 15‰. Istra je kroz tranziciju prolazila 10 do 20 godina prije Dalmacije i kontinentalne Hrvatske.

Stope prirodnoga priraštaja u hrvatskom dijelu Istre u XX. st. bile su najviše oko 1910. (do 18‰), a iznova su rasle nakon svjetskih ratova (baby boom). Tako je 1920. uz natalitet od 37,1‰ prirodni priraštaj iznosio 14,7‰, a ranih 1950-ih uz natalitet veći od 20‰ prirodni je priraštaj dosezao 11,2‰. Potkraj XX. st. trend postaje negativan pa bi, da nije bilo doseljavanja, ukupni broj stanovnika zbog negativnih stopa prirodnoga priraštaja padao.

U IŽ-u 2001. bilo je 1572 živorođene djece (natalitet 7,6‰) i 2124 umrlih (mortalitet 10,3‰), što daje negativan prirodni priraštaj od -2,7‰. Iste je godine u slovenskom dijelu Istre natalitet iznosio 7,3‰, a mortalitet 7,6‰, iz čega proizlazi nešto povoljniji, ali ipak negativan prirodni priraštaj od -0,3‰. Najnegativnija su kretanja u dvjema talijanskim općinama, gdje je 2003. prirodni priraštaj iznosio -7,1‰ (stopa nataliteta 6,7‰, mortaliteta 13,8‰). Vitalni indeks (živorođeni na 100 umrlih) stanovništva IŽ-a posljednjih je godina sljedeći: 75,1 (1999.); 81,8 (2000.); 74 (2001.); 75,8 (2002.); 69,6 (2003.). Tih je godina broj rođenih bio od 380 do 677 manji od broja umrlih. Veći natalitet od mortaliteta u IŽ 2003. imale su samo općine Sveti Petar u Šumi (vitalni indeks 216,7), Cerovlje (137,5) i Bale (128,6); u Poreču je broj rođenih bio za jedan veći od broja umrlih, a u Medulinu su stope bile izjednačene. Depopulacijom su najgore pogođene općine u sjevernoj, središnjoj i istočnoj Istri: Lanišće (vitalni indeks 15,4), Motovun (25,0), Raša (30,9), Gračišće (33,3), Sveta Nedelja (35,0), Kršan (37,7), Grožnjan (45,5). Vitalni indeks na razini županije niži je od hrvatskog prosjeka, a nešto je niža i statistika smrtnosti dojenčadi, koja posljednjih godina bilježi znatne fluktuacije, od 5,6 umrlih na 100 dojenčadi 2002. do 10,2 godinu prije. U IŽ-u 2001. sklopljeno je 958 brakova, a 216 ih je poništeno.

Dobno-spolna struktura stanovništva IŽ-a pokazuje ukupnu premoć ženskoga stanovništva 51,6% (106 375 prema 99 969 muškaraca 48,4%) te veći broj žena u dobnim skupinama iznad 60 godina života. Do te dobi u svim dobnim skupinama veći je broj muškoga stanovništva. Trbušasti dobno-spolni grafički prikaz strukture stanovništva (mjesto piramidalnoga) pokazuje nizak udio djece i starenje ukupnoga stanovništva. Godine 2001. najbrojniji su bili naraštaji u dobi od 40 do 49 godina, dakle oni rođeni u godinama visokoga poratnoga nataliteta, 1950-ih. Izravna je posljedica toga razdoblja i veći udio mladih u dobi od 20 do 24 godine, kojih su roditelji rođeni u poratnome razdoblju (baby boom). Malen udio naraštaja u dobi od 55 do 59 godina posljedica je niskoga nataliteta u godinama II. svjetskog rata. Slične trendove pokazuje demografski razvoj triju slovenskih općina, gdje je 2001. udio stanovništva do 25 godina života iznosio 27,0% (u IŽ-u 28,9), a udio starijih od 65 godina bio je 15,3% (IŽ 15,7). Izrazitiju starost pokazuje dobna struktura stanovništva dviju talijanskih općina, gdje je 2003. u skupini do 25 godina bilo 19,2%, a u starijoj od 65 godina 23,2% ukupnoga stanovništva.

Osim politički i gospodarski motiviranoga iseljavanja u pojedinim razdobljima, opće je demografsko obilježje Istre u XX. st. imigracija u politički stabilnim razdobljima. Odmah nakon I. svjetskog rata Istru su napustili pripadnici različitih naroda raspadnute Austro-Ugarske Monarhije (koji su najvećim dijelom živjeli u Puli). U međuratnome razdoblju dio hrvatskog stanovništva odlazi u izbjeglištvo u Jugoslaviju ili iseljava u druge zemlje. Demografska istraživanja (Vladimir Žerjavić) pokazuju da je tada hrvatsku Istru s Cresom i Lošinjem napustilo 53 000 Hrvata, dok je doseljeno 29 000 Talijana. Prema istim istraživanjima, od svršetka II. svjetskog rata do 1971. s toga se prostora iselilo 116 000 Talijana, 30 000 Hrvata, 1000 Slovenaca i 5000 ostalih, a istodobno je doseljeno 23 000 Hrvata, 9000 Srba i 11 000 ostalih. Podatci iz 2001. pokazuju da čak 48,8% stanovništva IŽ-a ima prebivalište u svojem rodnome mjestu, 4,5% samo se preselilo u drugo naselje unutar rodne općine ili grada, a 19,1% živi u drugome gradu ili općini unutar te županije. To znači da je 72,4% (149 323) stanovništva IŽ-a tu i rođeno, a ostatak čine imigranti. Iz drugih hrvatskih županija doselilo se 24 633 (11,9%) stanovnika, a približno 15% preostalih pristiglo je iz drugih država: 18 570 iz Bosne i Hercegovine (BiH), 7274 iz Srbije i Crne Gore, 3753 iz drugih dijelova bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 2018 iz drugih država, a za 773 stanovnika mjesto i država rođenja na popisu 2001. ostali su nepoznatima. U trima slovenskim općinama, prema podatcima iz 2002., udio doseljenika iz drugih država veći je nego u IŽ-u: 16 192 stanovnika ili 20,5% ukupnoga stanovništva nema Sloveniju kao zemlju prvoga prebivališta po rođenju; među doseljenicima čak ih je 42,1% iz Hrvatske (velik broj s Bujštine i Buzešćine), a 32,6% iz BiH.

Takva migracijska kretanja odražavala su se na narodnosni sastav stanovništva. Prva narodnosna statistička istraživanja u Istri provodio je polovicom XIX. st. Karl Czoernig von Czernhausen, koji je na temelju njih izrađivao etnografske karte. U današnjem hrvatskom dijelu Istre od kraja XIX. st. do I. svjetskog rata statistički je rastao udio Hrvata, što je bila posljedica narodnog preporoda i uključivanja u šire integracijske procese hrvatske nacije. Austrijski popisi 1880.-1910. i talijanski popis iz 1921. nisu tražili izjašnjavanje o narodnosnoj pripadnosti nego samo o uporabnom jeziku, što je ostavljalo prostora manipulacijama (u popisima iz 1857., 1869., 1931. i 1936. nije bilo ni jezičnog izjašnjavanja). Nakon II. svjetskog rata u novim političkim okolnostima udio Hrvata raste, ali samo do 1961., kada počinje jači priljev stanovnika iz drugih dijelova Jugoslavije. Istodobno se smanjuje broj Talijana, isprva zbog masovnih odlazaka u Italiju, poslije zbog prirodnoga starenja stanovništva te asimilacijsko-integracijskih i drugih društvenih procesa.

Godina 1991. po mnogočemu je specifična jer je dio stanovništva, u usporedbi s prijašnjim popisima, drugačije iskazao svoju narodnosnu pripadnost. Popis je održan u jeku političko-društvenih promjena i pokazuje nestaloženost prilika. U takvim se okolnostima udvostručuje broj Talijana (sa 7859 u 1981. na 15 627), a izrazito smanjuje broj Hrvata (sa 157 112 na 135 170), koji statistički tada čine tek 57,7% stanovništva hrvatskog dijela Istre. Manjak hrvatskog stanovništva dijelom se prelio u skupinu koja se nije izjasnila narodnosno nego regionalno (regionalizam) i koja je bila deset puta brojnija nego na popisu 1981. (1991. godine 37 653 stanovnika, 16,1% ukupnoga stanovništva hrvatskog dijela Istre; udio u IŽ-u iznosio je 18,1%).

Popis 2001. pokazao je statističko smirivanje narodnosnih prilika. U deset godina broj stanovnika u IŽ-a porastao je za 1998, statistički hrvatski udio vratio se na starije, uobičajene vrijednosti (71,9%), broj Talijana pao je za oko tisuću (na udio od 6,9%), udio regionalno izjašnjenih na 4,3%. Osim autohtone talijanske zajednice u Istri, među nacionalnim manjinama zastupljeni su Srbi, Bošnjaci, Albanci i dr. Narodnosno neopredijeljenih (zajedno s regionalno izjašnjenima) i nepoznatih je 11,1%. U istarskom dijelu PGŽ-a Hrvati čine 87% stanovnika, dok je u Slovenskom primorju narodnosna homogenost manja te je udio Slovenaca 68,4%. Sljedeći su po brojnosti Hrvati (4,8%), a udio neopredijeljenih i narodnosno neizjašnjenih doseže 7,2% (među njima su i Istrijani s udjelom od 1,5% u ukupnom stanovništvu). U talijanskom dijelu Istre regulirana su prava Slovenaca, a hrvatska je manjina malobrojnija i slabije organizirana.

Izjašnjavanje o materinskom jeziku na popisu stanovništva 2001. u Hrvatskoj i 2002. u Sloveniji pokazuje veću homogenost nego izjašnjavanje o narodnosti, osobito u hrvatskom dijelu Istre, što je posljedica manje politizacije jezične nego narodnosne pripadnosti, ali i prihvaćanja većinskoga jezika od strane doseljeničkoga stanovništva, odnosno njihova potomstva. Hrvatski je materinski jezik 87,2% stanovnika IŽ-a i 94,2% stanovnika liburnijskih općina i gradova. Slovenski je materinski jezik 71,6% stanovnika Slovenskoga primorja. Drugi je znatnije zastupljen jezik u IŽ-u talijanski, s udjelom od 7,7% (dvojezičnost), a u slovenskom dijelu Istre hrvatski, s 8,2%. Niži su udjeli jezika imigranata (albanski, bošnjački, srpski).

Prema vjeroispovijesti stanovnici su većinom katolici: u IŽ-u 78,1%, u općinama i gradovima istarskog dijela PGŽ-a od 79,2% u Kastvu do 92,3% u Mošćeničkoj Dragi, a u slovenskom dijelu Istre 44,9%. Slovenske općine pokazuju nešto veću razinu sekularizacije i izraženo odbijanje izjašnjavanja o vjeri pa se, uz 4,3% pripadnika islamske i 4,2 % pravoslavne vjeroispovijesti kao najbrojnijih nakon katoličke, 18,5% stanovnika izjasnilo ateistima, 13,7% nije htjelo dati odgovor, a za 9,5% podatci su ostali nepoznati. U općinama i gradovima u PGŽ-u udio je pravoslavaca od 0,7% u Mošćeničkoj Dragi do 4,7% u Kastvu, a udio muslimana od 0,9% u Matuljima do 2,7% u Lovranu. Zastupljenost agnostika i neizjašnjenih najveća je u Kastvu (6,8%), a ateista u Lovranu (5,39%). U IŽ-u ima 4,2% građana islamske i 2,9% pravoslavne vjeroispovijesti; agnostika i neizjašnjenih je 7,5%, a nevjernika (ateista) 6,1%.

Obrazovna struktura stanovništva u IŽ-u lošija je nego u slovenskom dijelu Istre i u istarskom dijelu PGŽ-a, gdje je stanovništvo najobrazovanije. U usporedbi s prosjekom RH-a, u IŽ-u zastupljeniji su osnovni, srednji i viši stupanj obrazovanja, manje je stanovništva bez škole ili bez osmogodišnje osnovne škole, ali je manji i udio visokoobrazovanoga stanovništva. Čak petina ukupnoga istarskog stanovništva u dobi od 15 i više godina nije se školovala nakon osnovne škole, više od polovice te dobne skupine ima srednjoškolsko obrazovanje, a udio stanovnika sa završenim dodiplomskim ili poslijediplomskim studijem ne prelazi desetinu.

Među stanovništvom starim 10 i više godina, u IŽ-u nepismeno je 0,9% (376 muškaraca, 1303 žene), od toga 67,8% u dobnoj skupini iznad 65 godina (na razini Hrvatske nepismenih je 1,8%). Nepismenost veća od županijskoga prosjeka zabilježena je u gradovima Buzetu i Novigradu, te u svim općinama osim u Balama, Kaštelir-Labincima, Kršanu, Ližnjanu, Medulinu, Pićnu i Svetom Petru u Šumi. Najpismenija je upravna jedinica Medulin (0,3% nepismenih; od 17 nepismenih 7 je žena starijih od 65 godina), a najnepismenija Motovun (3,0% nepismenih; od 27 nepismenih 22 su stariji od 65 godina). U općinama i gradovima PGŽ-a nepismenost je od 0,3% u Matuljima do 0,7% u Mošćeničkoj Dragi.

Zbog deagrarizacije, industrijalizacije i urbanizacije u XX. st. znatno je pao udio poljop. stanovništva; u ukupnom stanovništvu IŽ-a 2001. iznosio je samo 2,6%, a u upravnim jedinicama u PGŽ-a 1,1%. Gospodarska struktura aktivnog stanovništva IŽ-a pokazuje usmjerenost prema uslužnim djelatnostima i prerađivačkoj industriji.

Tablice i grafikoni: BROJ STANOVNIKA I GUSTOĆA NASELJENOSTI U ISTRI PREMA PODRUČJU UPRAVNIH JEDINICA I NJIHOVOJ DRŽAVNOJ PRIPADNOSTI 2001. (ZA SLOVENIJU 2002.), BROJ STANOVNIKA U HRVATSKOM DIJELU ISTRE 1857.-2001., NARODNOSNI SASTAV STANOVNIŠTVA HRVATSKOGA (2001.) I SLOVENSKOGA (2002.) DIJELA ISTRE (%), MATERINSKI JEZIK STANOVNIŠTVA HRVATSKE (2001.) I SLOVENSKE (2002.) ISTRE (%), STANOVNIŠTVO U DOBI OD 15 I VIŠE GODINA PREMA NAJVIŠEM ZAVRŠENOM STUPNJU OBRAZOVANJA U HRVATSKOM (2001.) I SLOVENSKOM (2002.) DIJELU ISTRE (%) i ZAPOSLENI U POSLOVNIM SUBJEKTIMA PO DJELATNOSTIMA U ISTARSKOJ ŽUPANIJI 2001. (APSOLUTNE I RELATIVNE VRIJEDNOSTI) mogu se pogledati na https://istra.lzmk.hr/clanak/stanovnistvo

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Lavo Čermelj, Slovenci in Hrvatje pod Italijo. Demografska študija po povojni uradni statistiki, Ljubljana 1938.; Mirko Korenčić, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske 1857-1971, Zagreb 1979.; Josip Bratulić, Petar Šimunović (priređivači), Prezimena i naselja u Istri. Narodnosna statistika u godini oslobođenja, I-III, Pula - Rijeka 1985.-86.; Jakov Gelo, Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981., Zagreb 1987.; Guerrino Perselli, I censimenti della popolazione dell'Istria, con Fiume e Trieste, e di alcune città della Dalmazia tra il 1850 e il 1936, Trieste - Rovigno 1993.; Mladen Klemenčić, Vesna Kušar, Željka Richter, "Promjene narodnosnog sastava Istre. Prostorna analiza popisnih podataka 1880-1991", Društvena istraživanja, 4-5, 1993.; Vladimir Žerjavić, "Doseljavanja i iseljavanja s područja Istre, Rijeke i Zadra u razdoblju 1910-1971", ibid.; Stanko Žuljić, Hrvatska Istra. Suvremene narodnosne prilike, Zagreb 1994.; J. Gelo, Ivan Crkvenčić, M. Klemenčić (priređivači), Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991. po naseljima, I-V, Zagreb 1998.

Slučajna natuknica

Jazbec, Janko