Comunità degli Italiani (zajednice Talijana), zajednice što su ih nakon Drugog svjetskog rata osnivale skupine građana talijanske nacionalnosti izvan Italije.

U socijalističkoj Jugoslaviji prve su takve talijanske zajednice kulture, nazivane circoli italiani di cultura (CIC), osnovane u drugoj polovici 1946. u Opatiji (Abbazia), Rijeci (Fiume) i Puli (Pola), a u veljači 1947. talijanska udruga Unione degli Italiani dell’Istria e di Fiume (UIIF, danas Unione Italiana/Talijanska unija) odlučila je da se osnuju i u drugim mjestima u kojima su živjeli Talijani: u Balama (Valle), Fažani (Fasana), Galižani (Gallisano), Labinu (Albona), Malom Lošinju (Lussinpiccolo), Poreču (Parenzo), Pazinu (Pisino), Rovinju (Rovigno), Šišanu (Sissano), Taru (Torre), Višnjanu (Visignano) i Vodnjanu (Dignano),

U Zoni B Slobodnog Teritorija Trsta u Bujama (Buie), Izoli (Isola), Kopru (Capodistria), Piranu (Pirano) i Umagu (Umago) prvo su 1945.–46. osnovane zajednice narodne kulture, koje su se preuredile u CIC te 1950. ušle u okvire UIIF-a; njima se 1952. pridružila i zajednica u Novigradu (Cittanova).

Poslije potpisivanja Londonskoga memoranduma 1954. sve su zajednice ušle u UIIF. U njima su se razvijale knjižnice i čitaonice, sportska, umjetnička i kulturna djelatnost, u kojoj su isprva sudjelovali zborovi, mandolinski orkestri i dramske skupine. Na prijelazu 1940-ih u 1950-e zbog teškoga političkog položaja talijanske nacionalne zajednice (egzodus, tršćansko pitanje) umanjena je djelatnost nekih zajednica, a neke su prestale djelovati (npr. one u Fažani, Malom Lošinju, Pazinu i Višnjanu, koje su obnovljene tek 1990-ih). Stanje se donekle poboljšalo poslije potpisivanja Londonskoga memoranduma.

Zajednica u Savudriji (Salvore) osnovana je 1959., a u Brtonigli (Verteneglio) 1968. U okviru reforme jugoslavenskog političkog sustava 1971.–73. i izričitom voljom UIIF-a svi su circoli italiani di cultura preustrojeni u comunità degli Italiani (CI), koje su postale službenim predstavnicima etničke skupine na određenom području. Tako su zajednice dobile i konkretnu političku ulogu, koja se naslanjala na tradicionalno kulturno-umjetničko djelovanje.

U Sloveniji su nakon ustavne reforme 1974. osnovane i talijanske samoupravne interesne zajednice (comunità d’interesse autogestite della nazionalità), ali one nisu nadomjestile zajednice Talijana (CI), koje su i dalje djelovale na Koparštini.

Zajednica u Novoj Vasi (Villanova) kod Brtonigle osnovana je 1974., u Cresu (Cherso) 1982. (do tada je djelovala kao podružnica one u Rijeci), a u Ploštinama kraj Pakraca 1984.

S demokratizacijom društva 1990-ih i poslije nastao je čitav niz novih zajednica koje su ušle u Talijansku uniju: Baderna (Mompaderno), Bertoki (Bertocchi), Buzet (Pinguente), Grožnjan (Grisignana), Hrvatini (Crevatini), Kaštel (Castelvenere), Krasica (Crasizza), Kutina, Lovran (Laurana), Labinci (Santa Domenica), Lipik, Livade-Gradinje (Levade-Gradigne), Lovrečica-Babići (San Lorenzo-Babici), Materada (Matterada), Momjan (Momiano), Mošćenička Draga (Draga di Moschiena), Motovun (Montona), Split (Spalato), Šterna (Sterna), Vižinada (Visinada), Vrsar (Orsera), Zadar (Zara) i Zrenj (Stridone/Sdregna).

U Izoli je 1997.–98. osnovana Comunità degli italiani „Dante Alighieri“, koja je nastala uz onu postojeću. Tijekom godina više je zajednica svojem toponimu dodalo i imena istaknutih Talijana, u pravilu iz svojih sredina, pa, prema popisu zajednica Talijana na službenim stranicama Talijanske unije u studenom 2025., galižanska nosi ime Armanda Capolicchija, druga izolska Pasqualea Besenghija degli Ughi, koparska Santorija Santorija, piranska Giuseppea Tartinija, rovinjska Pina Budicina, tarska Giovannija Palme, umaška Fulvija Tomizze, višnjanska dr. Silvija Fortune, dočim se kutinska zove Dante Moslavina, a ploštinska Libertà. Na tom popisu nema CI-ja u Buzetu i Zrenju, ali su u Zagrebu (Zagabria, osnovana 2007.) i Ankaranu (Ancarano, od 2011.).